Kandić: Meron je od porodica žrtava tražio priznanje

Moj utisak je da se predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Theodor Meron i prilikom posjete masovnoj grobnici Tomašica, te prilikom razgovora sa žrtvama, trudio da bude u društvu sa porodicama žrtava i dobije njihovo priznanje, kazala je danas u intervjuu za Anadolu Agency Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo i koordinatorica i koordinatorica REKOM-a.

Žrtve rata nisu zadovoljne sastankom s Theodorom Meronom

Komentarišući protest grupe građana, te predstavnika udruženja porodica žrtava i žrtava rata u BiH tokom održavanja konferencije povodom obilježavanja 20 godina od osnivanja MKSJ protiv njegovog predsjednika Theodora Merona, Kandić je istakla da je priznanje porodica žrtava i provođenje vremena sa njima vjerovatno jedan od ciljeva Meronove posjete mjestima najvećih stradanja u BiH.

"Da njegova pozicija bude malo bolja u društvima porodica žrtava. On je u Tomašici bio veoma dobro primljen i to je ocenjeno dobro. Danas je bilo puno kritike na račun njega kao predsednika suda, ali te kritike su više bile političke, a manje su ciljale u ono što se tiče nas i našeg odnosa prema tom zločinu", istakla je Kandić.

Haški tribunal je ipak puno učinio

Kada je riječ o genocidu u Srebrenici, Kandić smatra da je Haški tribunal ipak donio sve najvažnije presude, dodavši da se Tribunalu ne može prebacivati da nije dovoljno učinio na poštivanju činjenice da je počinjen genocid.

"Meron nije poništio u svojstvu predsednika Žalbenog veća nijednu presudu za genocid. Ovo poništavanje presuda za genocid pred Sudom BiH ima veze sa Evropskim sudom za ljudska prava. Predsedniku suda se mora i sme zameriti gomilanje pozicija, suviše moći u rukama jednog sudije. Mi sada imamo i novu formu tog suda, ponovo će predsednik biti sudija Meron. Previše moći u rukama jednog čoveka i to naročito u vreme kada ima ozbiljnih stručnih primedbi na pravne odluke", pojasnila je Kandić.

Kazala je kako postoji potreba da žrtve od krivičnih organizacija koje se bave procesuiranjem zločina dobiju konkretne odgovore.

"Oni traže odgovore o slučajevima zašto određeni predmeti nisu procesuirani, hoće da razumeju zašto je mandat Tribunala samo ovakav, ali to su pitanja koja su legitimna i koja će se uvek postavljati. Zato što nikad nije bilo dovoljno tih sastanaka, sudije Haškog tribunala su retko dolazile na ove prostore. Oni ovo smatraju rizičnim područjem. Sudije su bile daleko od nas, njihov outreach je doneo veoma malo rezultata", kazala je Kandić, zaključivši da odatle potiče potreba predstavnika žrtava da postavljaju pitanja koja se odnose indirektno na žrtve.