Kad se male ruke slože: Muharem će nakon 8 godina uz pomoć komšija dobiti novi dom

Zahvaljujući složnim komšijama te velikom broju dobrih ljudi, Muharem Halavać, iz naselja Pokoj kod Bihaća, uskoro će dobiti novi krov nad glavom.

Život bez struje, vode i primanja. Bila je to svakodnevnica Muharema Halavaća koji je sve doskoro stanovao u starom i devastiranom objektu u uslovima nedostojnim čovjeka.

Danas, kada gleda kako mu komšije grade potpuno novu kuću, teško može da sakrije emocije.

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

"Zahvaljujem se svima koji su pomogli, svima hvala. Sad bolje i spavam i hodam, nije mi hladno, ne može zima", kaže Muharem.

Nova kuća gradi se na mjestu stare. Nije naročito velika, ali kako kažu Muharemove komšije, grade je srcem. Zahvaljujući velikom broju mještana Pokoja, od kojih mnogi žive i rade u inostranstvu, osigurana su gotovo sva sredstva.

"Stanje u kojem je živio nije bilo dostojanstveno jednog čovjeka. Prijatelji, komšije, mještani, nisu to mogli gledati. Mogu samo reći da je osam godina bio i bez struje i bez vode, bez obroka i svih tih nekih osnovnih stvari bez kojih čovjek ne može živjeti", ističe Amir Koričić, predsjednik Mjesne zajednice Pokoj.

Za Muharema u njegovom mjestu kažu kako je dobričina i da je bio izgubio nadu u bolje sutra. Danas je sretan čovjek koji jedva čeka da useli u svoj novi dom.

"Bilo je emocija, neke stvari nikad neću zaboraviti, pogotovo kada sam nakon osam godina provukao jedan kabal i upalio mu sijalicu. Tada sam vidio koliko sitnice znače ljudima. Vidio sam suze u očima Muharema i dosta mještana koji su gledali sa strane, pogodile su emocije. Slika koja potrese svakog čovjeka", priča Koričić.

Radni vijek proveo je u preduzeću "Žitoprerada" u Bihaću, koje je u međuvremenu propalo, a on nije uspio ostvariti pravo na penziju. Iako bez ikakvih primanja, pomoć, kažu nam komšije, nikada nije tražio.

"Nije ni od koga ništa tražio, ni pomoć, ako mu ko šta da-da. Pošto on sad nije u penziji...", kaže Muharemova komšinica Esma Halavać.

"Ja sa Muharemom imam fine odnose kao rođak. Kad mogu- pomognem mu, to je halal od mene. Od srca kao komšije. On, hvala Bogu, nije loš kao komšija", riječi su Irfana Haskića.

Dio ekipe koja radi punom parom je i Nermin Kantarević. I njemu su ranije mještani Pokoja na isti način izgradili kuću.

"I moja kuća je bila kao Muharemova. Mjesna zajednica, napravili su i meni kuću, sad radimo njemu", priča Nermin.

Život nedostojan čovjeka ostavio je traga na Muharemu i njegovom zdravstvenom stanju. U međuvremenu je obolio i nije sposoban da obavlja teške fizičke poslove.

Zahvaljujući komšijama i dobrim ljudima danas redovno dobija i hranu, javlja BHRT.