I ovo je BiH: Napustio volan i vratio se u selo, ne stižu napraviti sira, koliko mogu prodati

Milan Vidaković iz semberskog sela Čengić sa svojim kamionom proputovao je cijelu Evropu.

Upoznao je predjele, ljude, kulturu i običaje drugih naroda, ali, kaže, sa zavičajem ne može ništa da se poredi.

Nakon deset godina rada u špediciji odlučio je da se vrati u rodno selo.

Sa suprugom Natašom, sinovima Tomom i Jugoslavom i kćerkom Angelinom, tridesetsedmogodišnji Milan posvetio se poljoprivredi.

Trending

Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket

Nije lako, ali uprkos svim problemima u rodnom kraju se osjeća najbolje.

"Obrađujemo oko stotinu dunuma. Sijemo pšenicu i kukuruz. Imamo farmu sa 10 krava, a trenutno je u muži pet. Dnevno daju oko pedeset litara mlijeka. Pošto je otkupna cijena mlijeka bila niska, odlučili smo da se okušamo u proizvodnji sira. Supruga Nataša svaki dan napravi od tri do pet punomasnih i dimljenih sireva, a na zahtjev kupaca i sušene zarčeve sa bijelim lukom, ljutom paprikom i začinskim biljem”, priča Milan za InfoBijeljina.

Sireve su u početku pravili za vlastite potrebe, prijatelje, kumove i dijelili ih kao poklon.

"Onda se ispostavilo da ne možemo napraviti, koliko bi mogli prodati. Zato ćemo na proljeće da proširimo proizvodnju. Naručio sam mini siranu iz Grčke, a upravo sam tamo vidio kako na njihovim malim farmama prave razne delicije od mlijeka, voća i povrća. Kompletna oprema će me koštati oko 20.000 KM, računajući objekat čiju gradnju sam počeo. Za kilogram sira potrebno je 6 litara mlijeka, zagrijavamo ga, ne stavljamo hemijske dodatke. Kad se prosiri ide u kalupe i u sušare, a zatim se vakumira. Sir je izuzetnog kvaliteta, pa se nadam da sa plasmanom nećemo imati problema. Volio bih da naš, semberski sir, postane prepoznatljiv brend", naglašava mladi farmer.

Svoje selo ne bi mijenjao za grad.

"Ko god hoće da radi, ne može ostati gladan. Odu iz sela pa se pokaju. Trče za novcima, a onda ostanu željni djece, roditelja, zavičaja. Treba biti skroman. Nek imamo ono osnovno i nek vladaju zdravlje, sloga i ljubav u porodici", kaže mladi poljoprivrednik.

Raduje ga što se sve više mladih ljudi vraća u selo, što sokaci odzvanjaju dječijom grajom i što mladi bračni parovi u poljoprivredi vide svoju perspektivu.