Emina Sinanović na UN komemoraciji govorila o ocu: "Ne mogu da se sjetim topline njegovog zagrljaja"

Emina Sinanović, kćerka Muriza Sinanovića, koji je ubijen tokom genocida u Srebrenici 1995. godine, obratila se u sjedištu Ujedinjenih nacija na komemorativnom skupu povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

U emotivnom govoru govorila je o gubitku oca, djeda i dajidže, odrastanju bez roditelja, snazi svoje majke, ali i odgovornosti međunarodne zajednice da čuva istinu o počinjenim zločinima.

Sinanović je svoje obraćanje započela ličnom pričom o porodici koju je izgubila u genocidu.

Trending

Uživo | Konferencijska liga: FK Sarajevo - FC Inter Turku 0:0, počeo je susret na Koševu

"Zovem se Emina Sinanović. Ja sam kćerka čovjeka čiji je život bio oduzet ne samo mecima, nego i izdajom svijeta koja je obećala zaštitu. Ja sam unuka čovjeka kojeg je odnio genocid. Ja sam sestrična čovjeka kojeg je odnio genocid", kazala je.

Govoreći o djetinjstvu bez oca, istakla je da se ne sjeća njegovog glasa ni zagrljaja, ali da pamti rat, strah i dane provedene u Potočarima.

"Ne mogu da se sjetim zvuka njegovog glasa. Ne mogu da se sjetim topline njegovog zagrljaja. Ne mogu da se sjetim ni boje njegove kose kao što bi svaka kćerka trebala. Ali ono čega se sjećam jeste rat", rekla je.

Posljednje riječi njenog oca: "Brini se o djeci"

Prisjetila se jula 1995. godine i trenutka kada je njen otac Muriz krenuo kroz šumu u pokušaju da pronađe sigurnost.

"Prije nego što je otišao, zagrlio je moju majku, brata i mene. Majci je rekao samo nekoliko riječi: 'Brini se o djeci.' To su bile zadnje riječi koje je ona čula od njega", ispričala je.

Kazala je da je njena majka ispunila to obećanje i sama odgojila nju i njenog brata, birajući život i dostojanstvo uprkos ogromnom gubitku.

"Moj otac Muriz ubijen je 13. jula 1995. u skladištu u Kravici gdje su hiljade života i snova uništeni. Imao je samo 32 godine", rekla je Sinanović.

Jedina uspomena na oca bila je kutijica za cigarete

Govoreći o godinama nakon genocida, Sinanović je ispričala da je porodica dobila samo jedan mali predmet koji je pripadao njenom ocu.

"Mnogo godina kasnije istraživači su vratili nešto što je pripadalo mom ocu. Ne njegovo cijelo tijelo. Ne ni pravdu. Samo malu kutijicu za cigarete. Pronađena je u blizini njegovih ostataka u sekundarnoj masovnoj grobnici", kazala je.

Istakla je da posljedice genocida ostaju prisutne i nakon prestanka nasilja.

"To ne završava kada završe ubistva. Ono krade budućnost. Ono krade zagrljaje koje nikad nećete imati. Ono krade riječi koje nikad nećete čuti", poručila je.

"Poricanje genocida znači nastavak genocida"

"Kada poričete genocid, ne poričete samo historijske činjenice. To nije jednostavno odsustvo empatije. To je sistematski pokušaj da se izbriše istina", rekla je.

Govoreći o Rezoluciji Generalne skupštine UN-a o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, kazala je da je ona važan korak, ali da bez konkretnih djela nije dovoljna.

"Ja ne tražim od svijeta da nosi moju bol. Ja tražim od svijeta da nosi odgovornost. Mi ne možemo promijeniti historiju, ali možemo učiti od nje", zaključila je.