Država uličnih pasa i beba bez države

Aleksandar Hemon, čuveni pisac i kolumnista portala Radiosarajevo.ba, i Jasmin Mujanović, gostujući profesor na Univerzitetu Columbia u SAD-u, nedavno su za nedjeljni pregled New York Timesa pisali o aktuelnim protestima u BiH, povezujući ih sa različitim apsurdima koji su se dešavali u našoj zemlji posljednjih godina, a za što su isključivo odgovorni bh. politički lideri.

Na ovogodišnjoj listi magazina National Geographic Travelera, Sarajevo se pridružilo destinacijama kao što su Lihtenštajn, Puglia i Nacionalni park Rocky Mountain, počinju Hemon i Mujanović tekst. „Ali ako bi nedužni turist posjetio 'Balkanski urbani feniks', kako je na popisu označen glavni grad Bosne i Hercegovine, on bi sigurno naišao na grupe uličnih pasa koji lutaju ulicama grada.“

Podsjetili su kako su još 2009. godine aktivisti za prava životinja uspjeli isposlovati zakon koji zabranjuje ubijanje pasa lutalica, te općinama nalaže da izgrade skloništa za životinje, iako te azile općine sebi nisu mogle priuštiti.

"Kao rezultat toga, Sarajevo, koje inače važi za atraktivnu turističku destinaciju, je postalo dom za više od 13.000 pasa, koji nerijetko u čoporima napadaju djecu, dok su mačke nestale sa ulica. Nijedan funkcioner nije preuzeo odgovornost za ovu situaciju, niko nije dao ostavku niti je dobio otkaz", navode oni.

Bebolucija

Dodaju kako su prošlog ljeta turisti mogli svjedočiti i masi građana koja je blokirala zgradu Parlamenta zbog toga što novorođenčad više nisu mogla dobijati matične brojeve, te u birokratskom smislu nisu ni postojala, pa se, između ostalog, nisu mogla liječiti u inozemstvu.

"Na kraju je to riješeno novim zakonom koji je međutim dodatno cementirao etničke podjele jer se na osnovu matičnog broja zna gdje je (na čijoj teritoriji) koje dijete rođeno. Ponovo niko nije dao ostavku, niti dobio otkaz, niti se bilo šta promijenilo", pišu.

Ipak, navode kako je to bilo prvi put u dvije decenije nakon rata da su građani ustali i tražili nešto od svojih predstavnika.

Protesti širom BiH

"A onda se početkom februara u Tuzli okupio veliki broj ljudi tražeći ostavku lokalne Kantonalne vlade, nakon što je industrija u tom gradu uništena zbog nemara i korupcije te veliki broj ljudi ostao bez posla. Ubrzo su se protesti proširili i na Sarajevo i druge gradove te je opljačkano i spaljeno nekoliko institucija. Konačno su ljudi ustali protiv oligarhije koja se neprestano bogati uprkos sveprisutnoj političkoj paralizi", pišu Hemon i Mujanović ističući kako svi problemi imaju korijene u Dejtonskom sporazumu.

„Prema logici aparthejda, efikasno su nagrađeni odgovorni za etnički očišćena područja, a sporazum je praktično dizajniran da spriječi državu koju je definisao da funkcionira kao građansko društvo.“

"Administrativni aparat je ogroman i broji 70.000 birokrata, uz koje su tu i 180 ministara te 600 zakonodavaca na brojnim nivoima vlasti. Politički establišment na životu održavaju krediti MMF-a. Lideri političkih stranaka se neprestano bogate bez obzira na ideološke i političke razlike, a jednako su posvećeni siromašenju ljudi koje predvode. Oni su postali toliko naviknuti na vlast posredstvom etničkih podjela da su ostali šokirani iznenadnim zajedništvom građana koji su ustali na proteste", navode oni.

Plenumi i glas naroda

Dodaju, međutim, kako su se Bosanci konačno izborili za svoj glas, navodeći kako je u Tuzli nakon pada Kantonalne vlade formiran plenum građana na kome su formulisani zahtjevi naroda, uključujući formiranje vlade eksperata i temeljitu istragu procesa privatizacije.

"Potom je plenum organizovan i u Sarajevu, te su zahtjevi ispostavljeni Kantonalnoj vladi u tehničkom mandatu na rješavanje. Ljudi iz drugih gradova su također ustali i insistiraju na promjenama. Ova spontana organizacija direktno ugrožava dominaciju naciokratskog modela. Na plenumima se poziva na svrgavanje političkog establišmenta i stvaranje nestranačkih vlada, koje trebaju služiti do sljedećih općih izbora u oktobru. Istovremeno, politički lideri nastoje diskreditovati građane koji protestuju insistirajući bez trunke srama na vladavini prava", pišu Hemon i Mujanović.

Smatraju kako su predstavnici Evropske unije i drugih zainteresovanih strana sada nagrnuli u BiH kako bi osigurali da se ponovo ne moraju baviti izbjeglicama i genocidom te se sastaju sa političarima koje su građani označili kao primarni problem, a koji i pored toga smatraju da su sposobni kontrolisati situaciju i provesti tražene promjene.

"Predstavnici međunarodne zajednice morali bi se sastati i saslušati aktiviste i građane, umjesto neiskrenih političara. Plenumi i njihovi članovi su atom obnove u BiH. Ako međunarodna zajednica ne uvidi da mora stati uz građane protiv bosanskih lidera, koji već godinama vladaju zaobilazeći građane, tada bi turisti u BiH mogli dolaziti jedino uz sponzorstvo oligarha na safari kroz ulice na kojima su psi lutalice", zaključili su.