Dodik: Sastao bih se sa Izetbegovićem i Čovićem - ali bez stranaca
/ Komentari (5)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
Po izvornom Dejtonu ne može bez stranaca, a naročito bez Visokog predstavnika. Sastani se ti sa svojim Stvoriteljem, ne čekaj sutra.
Ti sto si sastajao sastajao jedino mozes u cuzu ili bjezaniju
Laktashenko bi prihvatio na sastanku Vucica,Drazu,pa i Milanovica i Pavelica,njih ne broji u strance.
O ubistvu braće Garčević, iz bihorskog sela Polica kod Berana, prvi je pisao poznati sandžački intelektualac prof. Zumber Muratović u svojoj knjizi „Sandžački gazija Osman Rastoder“, izdatoj u Sarajevu 2002.godine. Taj slučaj me je jako zainteresovao pa sam, raspitujući se o živim potomcima braće Garčević, u Novom Pazaru pronašao Šeća Garčevića, rođenog sina od ubijenog i u jamu bačenog Halita Garčevića. Prema izjavi Šeća Garčevića (1943) iz Novog Pazara, datoj autoru ovog teksta 12. marta 2015. godine, crnogorski četnici su 08. novembra 1943. godine došli u selo Polica kod Berana, u crnogorskom dijelu Sandžaka, i počinili grozan zločin. U tom selu je živjelo većinsko pravoslavno stanovništvo. Među njima je bilo i par kuća složne braće Garčević koji su im bili trn u oku. Četnici su tog dana iz svojih kuća izveli 9 odraslih Garčevića pod izgovorom da moraju poći sa njima jer su potrebni zbog nekog sastanka. Međutim, plan je već ranije bio pripremljen, i četnici su noću, zu pomoć lokalnih pravoslavaca, koji su im davali instrukcije, odveli 9 Garčevića i likvidirali ih nedaleko od sela Police. Ubijeni su na najsuroviji način i bačeni u duboku jamu „Dolovi“. Imena ubijenih Garčevića su sljedeća: Galjan, Dešo, Juso, Rustem, Hajro, Halit, Osman, Nuro i Sado. Za pojedinosti njihove likvidacije, kao i za tačno mjesto gdje su ubijeni nije se znalo 23 godine. Jedan od sinova ubijenih Garčevića, bio je uporan da sazna gdje su mu ubijeni otac i najbliži rođaci. Bio je to Vejso, sin ubijenog i u jamu bačenog Nura Garčevića. On se 1966. godine, sa grupom prijatelja planinara, uputio u pravoslavno selo Zagrađe iznad Police. Tamo su sreli jednu staru čobanicu kojoj su se predstavili kao planinari iz Beograda. Poslije dužeg razgovora baba im je otkrila tajnu gdje je ubijeno i bačeno 9 Garčevića sa Police. Pokazala im je skrivenu, i u šiblje zaraslu jamu „Dolovi“ duboku 73 metra. Vejso je odmah otišao u policijsku stanicu u Berane i ispričao šta je saznao od starice iz sela Zagrađe. Nakon što je alarmirana policija u Beranama, iz jame su izvađene kosti 9 Garčevića. Rodbina ich je pokopala na muslimanskom groblju Jasikovac, pored džamije u Beranama. Starica koja je otkrila tajnu o jami nestala je iz tog sela i više je niko nije vidio. Za ovaj zločin nikada niko nije odgovarao iako se, malo ozbiljnijom istragom moglo utvrditi ko je likvidirao 9 Garčevića. Sve ovo upućuje na zaključak da su četnici, koji su ubili 9 Garčevića,bili još uvijek živi i na funkcijama u novoj komunističkoj Jugoslaviji. Po završetku rata, porodice Garčević nisu imale gdje da se vrate, jer su im četnici sve kuće popalili, pa su se rasuli širom tadašnje Jugoslavije. Autor Crnovršanin je 15. jula 2016. godine na groblju Jasikovac u Beranama obišao zajednički mezar garčevićkih šehida i izučio El-Fatifu. Međutim, tragedija bratstva Garčević nije završena ubistvom njih devetorice. Nikada nije razjašnjene likvidacije Garčevića nastavljaju se i u Titovoj Jugoslaviji. Isti onaj Vejso, koji je bio sin ubijenog Nura, i koji je 1966. godine otkrio jamu „Dolovi“, napadnut je u Beranama metalnom šipkom od izvjesnog Guberinića. I umjesto da teško ranjenog Vejsa prebace na hirurško odeljenje, poslat je u psihijatrijsku bolnicu u Beograd, da bi, nakon mjesec dana njegova familija bila obavještena da je izvršio samoubistvo? Nađen je u bolničkom toaletu zaklan parčetom stakla. Misteriozno su stradala i dvojica Dešovih sinova: Ramiz Garčević, koji je bio komandir milicije u Žabljaku, u Crnoj Gori i Selmo Garčević, vojno lice u bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Četvrta poslijeratna žrtva iz bratstva Garčevića bio je frizer iz Berana Šućo, brat Vejsa Garčevića koji je 1966. godine pronašao jamu. Prema policijskoj izjavi i Šućo je izvršio samoubistvo vlastitim pištoljem?!
sastaju se tajno a javno se kao svađaju , nemojte se bojati stranaca - oni vas i drže nama na grbači