Danas je 18 godina od najgore saobraćajne nesreće u poslijeratnoj BiH

Autobus firme “Buco-trans” pao je sa mosta sa dvadesetak metara visine u rijeku Bosnu pri čemu su na licu mjesta poginule 42 osobe, dok je jedna osoba naknadno preminula u bolnici od zadobijenih teških povreda. Teško je povrijeđeno bilo 11 osoba.

Riječ je o starijim osobama koje su tog kobnog 13. maja 2000. godine krenule iz Zenice na manifestaciju Dani mevluda i zikra koji se održava na vrelu Bune kod Blagaja.

Prema izjavama preživjelih, neposredno prije slijetanja s mosta na cesti Zenica-Sarajevo, autobus se zatresao i naglo skrenuo na lijevu stranu, probivši pritom dvostruku zaštitnu ogradu.

Do sada su samo nekim članovima porodica isplaćene naknade za pretrpljene duševne boli, uglavnom zato što je preduzeće ‘Buco-trans’ u međuvremenu otišlo u stečaj.

Utvrđeno je da je do nesreće došlo zbog neispravnosti autobusa.

Direktor i vlasnik firme “Buco-trans” Vehid Džananović osuđen je na četiri i po godine zatvora, a šef održavanja mehanizacije Enes Ćano osuđen je pred Kantonalnim sudom u Zenici na osam godina zatvora.

U teškoj saobraćajnoj nesreći kod Kaknja, prema tadašnjim izvještajima, poginuli su: Saliha Ramuši, Fehim Durmiš, Muhamed Karalić, Šida Mašić, Alija Baručija, Muharem Keleštura, Fuada Keleštura, Fatima Šišić, Zekija Ćosić, Behisa Bektaš, Sadik Alić, Elvedin Buljubašić, Ruvejda Buljubašić, Izeta Fetić, Šeherzada Djulić, Latifa Orlić, Besim Mujčinović, Habiba Novalić, Šida Fikadžić, Muhamed Mustajbegović, Mustafa Bajrambašić, Fatima Čajdrić, Fuad Dedić, Arif Muračević, Rahima Zec, Ramo Kezić, Zemina Dedić, Nadžija Karadžez, Hemida Imamović, Envera Jahić, Derviša Mujezinović, Zaim Halilović, Esad Mašić, Fatima Smajlović, Safet Mustafić, Hasib Čolaković, Refik Velić, Rifa Zadić, Emina Zlatić, Emisija Baručija, Muharem Zgonjić, Pemba Mehić i Osman Murtić.