Danas bi David Dragičević slavio 22. rođendan: Pravda će jednom biti zadovoljena

Volim da vjerujem da dobri ljudi, kada im otkuca ovozemaljsko vrijeme, kada se kazaljke spoje i kucne čas da se krene na posljednje putovanje, idu na neki bolji svijet, idu tamo gdje će im sve biti "potaman", da rade ono što vole, da uživaju u stvarima koje su ih činile sretnim, da su konačno na mjestu gdje se ne moraju svakodnevno okretati preko ramena i strahovati od zla kojim smo sve više okruženi.

Volim da mislim da nas tamo negdje gore čeka naša raja koja je otišla prerano, naši voljeni, roditelji, prijatelji i da ćemo jednog dana svi opet biti na okupu. Bez straha i neizvjesnosti, bez podjela, bez briga i svih ovozemaljskih nedaća i iskušenja.

Volim da vjerujem da je tamo negdje otišao i David Dragičević - taj dječak iz Banja Luke koji bi da je danas živ sa svojim ćaćom Davorom i majkom Suzanom slavio svoj 22. rođendan. Davorova slika kao simbol otpora ne bi osvanula u svim bjelosvjetskim medijima. I bio bi sretni otac, a najveća briga bila bi mu da njegov 22-godišnjak polaže ispite u roku i da je u krevetu na vrijeme. Ovako je postao borac za pravdu i istinu. Simbol svih ljudi koje boli nepravda, koji se ne boje podići glas.

Želim da vjerujem da će David jednom opet zagrliti svog oca Davora, da će ga majka opet poljubiti, da će sestri biti uzor. Da će mu baka spremiti omiljene uštipke, da će sa svojim pravdašima opet pronaći način da uz smijeh, druženje i sreću provodi vrijeme. Ono vječno.

Želim da vjerujem da je sada negdje gore i da čeka svoje voljene, vrijeme kada će oni krenuti na svoje posljednje putovanje. Želim da vjerujem da svoj 22. rođendan slavi "šutajući basket" i vježbajući do savršenstva "eurostep" s Harisom Brkićem pod nekim nebeskim obručima. Da svira s Bob Marleyem "Klinac u getu" u nekoj reggae verziji. Da pjevaju One love...

"Let's get together to fight this Holy Armageddon (One love)
So when the Man comes there will be no, no doom (One song)
Have pity on those whose chances grow thinner
There ain't no hiding place from the Father of Creation

Sayin', "One love, one heart
Let's get together and feel all right."

Na kraju krajeva, valjda bi to trebala biti uistinu Pravda. Ona iskonska Pravda. Da se na kraju, kada se podvuče crta i kelner izbaci "total" razlikuju dobri i loši. Da postoji taj konačni sud, koji uvijek, bez izuzetka, presudi istinu.

I, na kraju, ne zaboravimo riječi Dante Alighierija...

"Najmračniji krugovi pakla su rezervirani za one koji u vremenima moralne krize ostanu neutralni i suzdržani."

Pravda za Davida!