Ispovijest Izudina Alića: Čokolada i vječna bol kao poklon Ratka Mladića

Alić je 11. jula 1995, dok su snage vojske i policije Republike Srpske ulazile u zaštićenu enklavu Srebrenica, kao osmogodišnjak bio u naručju svog dede u bazi Ujedinjenih nacija (UN) u Potočarima, gdje su s hiljadama drugih Bošnjaka pobjegli tražeći spas, piše Detektor.ba.

“Dedo me je poslao po vodu kada sam u toj gužvi ugledao grupu djece… Sjećam se da je oko njih bilo puno vojnika i da su nešto dijelili. Dotrčao sam, kada me je po kosi dotakao čovjek u srpskoj uniformi, pitao kako se zovem i koliko imam godina, te dao čokoladu. Nisam se plašio niti sam znao ko je on. Meni je u tom trenutku bila samo bitna ta čokolada, koju mislim da sam odmah pojeo”, priča Alić.

Alić je prije rata živio s roditeljima i troje braće i sestara u selu Prohići (općina Srebrenica), na samoj granici sa Srbijom. Nakon što su srpske snage 1993. napale selo, Alić s porodicom odlazi u Srebrenicu, gdje je ostao do jula 1995. godine. Nakon napada na Srebrenicu, Alić je s mamom, braćom i sestrama, te dedom i nanom, otišao u Potočare, dok je njegov otac s amidžom i njegovim sinom išao kroz šumu do Tuzle.

“Imao sam osam godina, i iskreno, kad se danas sjetim toga, ja nisam znao šta se tačno dešava… U Potočarima je bio haos, mnogo vojske, mnogo ljudi”, prisjeća se Alić.

U haosu Potočara, gdje se skupilo na desetine hiljada ljudi, Alić je otišao do česme po vodu.

“Tada je i nastao taj snimak u kojem se vidi kako me Ratko Mladić pita za ime i godine. Sjećam se da sam mu odgovorio da mi je ime Izudin i da imam 12 godina. Ne znam da vam kažem zašto sam ga tada slagao. Možda sam samo htio da budem stariji, ne znam… Znam da je rekao da će sve biti uredu, a to nije bilo istina”, kaže Alić.

Videosnimak na kojem Mladić, po padu Srebrenice 11. jula 1995. godine, djeci u Potočarima dijeli čokolade, obišao je svijet. Snimljen je na početku operacije tokom koje je, u narednih nekoliko dana, pogubljeno više od 7.000 muškaraca, a protjerano 40.000 žena, djece i starijih, piše Birn BiH.

Alić je autobusom prebačen do Kladnja. Rat provodi u kolektivnom smještaju kod Tuzle, a zatim se vraća u rodno selo Prohiće, gdje i danas živi. Njegov otac i rođaci nisu preživjeli genocid.

“Ne znam gdje i kako su ubijeni. Oca i amidžu sam ukopao odmah nakon rata. Pronađeni su u Kamenici kraj Zvornika. Mog rođaka, tetkinog sina, još uvijek nisu pronašli”, kaže Alić.

Danas Alić često misli na susret s komandantom VRS-a i pita se da li se Mladić njega sjeća.

“Često se to pitam kad ga danas vidim u sudnici u Haagu. Pitam se i da li je tada znao da će svi ti ljudi biti pobijeni… Moj otac i amidža, sav taj narod… Šta osjećam prema njemu? Ništa, samo mi je drago što su ga uhapsili i što mu se sudi. Za sve što je uradio u Srebrenici treba da odgovara”, zaključuje Alić.

Ratku Mladiću se u Haagu sudi za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Suđenje je počelo 2012. godine, a prvostepena presuda se očekuje u novembru.