Priča Snježane Kopruner: "Uspjeh smo zamijenili prodajom djedovine i neradom"

Gošća emisije Nedjeljom u 2 je Snježana Kopruner, poduzetnica koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi proizvodnju preciznih strojeva s oko 700 zaposlenih. Odrasla u Zadru i poslovno formirana u Njemačkoj, danas bez zadrške upozorava na opasnost ekonomije koja živi od rente, a zanemaruje proizvodnju.

Rođena je u Benkovcu, a odrasla u Zadru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, smjer energetika te karijeru započela u Bagatu kao razvojna inženjerka, radeći i na konstrukciji specijalnih alatnih strojeva. Magistrirala je sredinom 80-ih, a potom odlazi u Njemačku gdje se usmjerava na analize tržišta i troškova, stječući novo razumijevanje konkurentnosti u strojogradnji.

Ističe kako joj put nije bio težak.

Trending

Zemljotres pogodio BiH: Treslo se tlo u glavnom gradu

"Mislim da kad ste na jednom putu, da te teškoće toliko ni ne osjećate i da vam toliko ne smetaju. Uvijek gledam, kad su me ispitivali dok sam studirala strojarstvo, "je li bilo teško?". Na kraju fakulteta nisam imala osjećaj da je bilo teško. Nekako je išlo sve po planu", kazala je.

Objasnila je da je tokom rada u Njemačkoj bila uključena u projekte analiza troškova i odluka "proizvesti ili kupiti", kroz koje su njemačke kompanije nastojale povećati konkurentnost smanjenjem troškova nabave. U tom je kontekstu radila i na projektu za kompaniju Messer Cutting and Welding, kada su joj se javili ljudi iz Bosne i Hercegovine tražeći pomoć u pronalasku posla.

25.12.25. 21:25

Bosanka Farah Karabeg na prestižnoj Forbesovoj listi: Ona je među 30 najuspješnijih mladih lidera

Navela je kako je, iako ih nije poznavala, osjetila snažnu potrebu pomoći im, dijelom i zbog ratnog iskustva koje su prošli. Poslala im je poslovne upite, a nakon što su uspjeli dobiti posao, pokrenut je proces privatizacije. Kompanija Messer iskazala je interes za kupovinu, no na kraju je odustala, zbog čega su se radnici ponovno našli u neizvjesnoj situaciji, što je bio trenutak kada su se ponovno obratili njoj.

"Nekako mi je ta njihova borba za opstanak djelovala na mene. Tada nisam imala nikakve vlasničke udjele u firmi u kojoj sam radila i onda sam počela vlasnike obrađivati. I na kraju sam to uspjela i firma je privatizirana 2004. godine. Tada je imala 52 zaposlenika, radili su 400.000 eura (782.296 KM) godišnje da bi danas došli na preko 700 radnika i na prihod koji je oko 35 miliona eura (68,45 miliona KM). Mislim, to se ne čini puno, ali je u metalu, u rezanju i u tom poslu kojim se bavimo prilično složeno i teško", izjavila je.

Kaže da njena kompanija proizvodi dijelove za njemačke, austrijske i švicarske kompanije, koji se ugrađuju u bagere, alatne strojeve i strojeve za pakiranje. Objašnjava da se radi o lancu u kojem velike europske strojarske firme, kako bi ostale konkurentne, dio proizvodnje prebacuju na povoljnija tržišta.

Navodi da u njihovoj firmi dolaze metalne ploče i profili koje inženjeri razrađuju, a zatim se kroz rezanje, bravarske i zavarivačke radove, strojnu obradu i lakiranje pretvaraju u gotove komponente. Ističe da proizvodi na kraju završavaju u montažnim linijama velikih svjetskih kompanija poput Liebherra, Groba i DMG Morija.

Njena kompanija posluje u Travniku i Prozoru-Rami. Navodi da je prosječna plaća u kompaniji nešto viša od 2000 konvertibilnih maraka. Istaknula je da je to iznad prosjeka u Federaciji BiH, koji iznosi oko 1671 marku.

- Veće su plaće kod nas za nekih 30 ili 40 % nego je prosjek Federacije. Trebate gledati da u prosjeku Federacije imate i banke i osiguravajuća društva i da je tu. Međutim, što se tiče samog sektora, mislim da smo bar 50 % bolje plaćeni, rekla je.

Kompletan razgovore pogledajte putem linka u prilogu.