Andrej Đerković: Super Mario
Radiosarajevo.ba
Piše: Andrej Ðerković
Četiri godine nakon Svjetskog fudbalskog prvenstva u Njemačkoj, nacionalni tim Italije ima jedini zadatak, da odbrani naslov. Iako su mnogi italijani iskreno skeptični da bi se to moglo i desiti (koliko zbog toga što se tim renovira novom generacijom, toliko što su italijani uvijek skeptični kada se radi o njihovom nacionalnom timu), ostaje jedno od glavnih pitanja : zašto u timu koji će igrati u Južnoafričkoj Republici nema Marija Balotellija ?
Mada je dobio zvaničan poziv od Fudbalskog saveza Gane, da za tu selekciju nastupa na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici, Balotelli (koji bi imao pravo nastupa za selekciju Gane, jer još nije igrao za seniorsku reprezentaciju Italije) je energično odbio poziv, te izjavio: “Nikada nisam razmišljao da igram za Ganu. Moja domovina je Italija. Ako ću igrati za neku reprezentaciju, to će biti Italija”.
Bivši direktor Juventusa Luciano Moggi prije Lippijeve objave zvaničnog spiska, izjavio je da bi Mario Balotelli trebao da bude u reprezentaciji Italije na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici: "Uzimajući u obzir da Vincenco Jakinta i Alberto Gilardino nisu u optimalnoj formi, Balotelli bi trebalo da ide na Svjetsko prvenstvo, jer je zaista eksplozivan i zna da bude ključni igrač”. No, vođen već navedenim skepticizmom talijana u vezi nacionalnog tima, Moggi je također kazao: "Bez obzira na to tko bude išao u Afriku, najviše što Italija može da uradi je da izbjegne potpuno loš utisak. Nema nade da ponovo osvoji Svjetsko Prvenstvo. Favoriti su Španjolci i Capellovi Englezi".
Selektor Squadre, Marcelo Lippi, iako u potrebi za efikasnim ofanzivnim igračima, iz cijele negodne situacije izvukao se kroz mala vrata, izjavivši da : “Mario još uvijek nije sazreo, ni sportski ni karakterno za događaj ovakvih dimenzija”. No, odgovor koliko god bio jednostavan, on istovremeno duboko ulazi u socijalne i kulturološke pore talijanskog modernog društva.
“Balotelli, negro di merda. Non sarai mai italiano (Balotelli, posrana crnčugo. Nikada nećeš biti Italijan)” pisalo je početkom godine na zidovima Barija uoči utakmice Balotelijevog Intera sa lokalnim timom. U isti dan, kada su zidove ulica Barija krasile domoljubne parole, na prvenstvenoj utakmici u Veroni između Chieva i Juventusa, navijači gostujuće ekipe na tribini stadiona su pjevali : "Ako poskočite, Balotelli će umrijeti”. Malo kasnije, opet u toj istoj Veroni, na utakmici Chieva sa samim Interom, u kojoj je Mario postigao i pogodak, tokom izmjene i njegovog izlaska sa terena, obasut je rasističkim povicima navijača Chieva. No vrhunac svega, bila je prvenstvena derbi utakmica između Juventusa i Intera, prije koje je čak, kapiten Intera Zanetti prijetio napuštanjem terena ukoliko navijači budu vrijeđali Balotellija. Zbog ponašanja svojih navijača prema Balotelliju, Juventus je zbog svega toga dva puta kažnjen novčano, te jednom utakmicom igranja pred praznim tribinama.
Svi ti događaji, naveli su napokon Ministra unutrašnjih poslova Italije Roberta Maronija, da zatraži od Italijanske Fudbalske Federacije (FIGC) naputke sudijama kako bi prekinuli utakmice u trenutku kada dođe do vrijeđanja na rasnoj osnovi učesnika takmičenja. Istog mišljenja bio je i predsjednik Europske Fudbalske Federacije (UEFA) Michel Platini, koji se zalaže za prekid utakmica kada navijači počnu da vrijeđaju igrače na rasnoj osnovi: "Tražićemo da se igra zaustavi na 10 minuta kada se ovakve situacije budu dešavale. Ako navijači i poslije upozorenja nastave da se ponašaju na isti način utakmica će biti prekinuta". Platini i sam nekadašnji igrač Juventusa, dalje je kazao: “Rasizam je čest u italijanskom fudbalu, a uglavnom blage novčane kazne ne pomažu riješenju problema. Vrijeđanje Balotellija, međutim, fudbalske vlasti ozbiljno su shvatile i žestoko se obrušile na Juventus. Ovo je težak trenutak za Italijansku Fudbalsku Federaciju, ali je ta organizacija odlučna da preuzme odgovornost”.
Pravim imenom Concesio Mario Barwuah, Mario je dijete roditelja iz Gane, koji su došli na Siciliju malo prije njegovog rođenja. Rođen je u Palermu, no taj period u kvartu Borgo Nuovo, protekao je u konstantnom Mariovom boravku po bolnicama. Nakon toga, roditelji se sele u Bresciu, gdje zbog teškog finansijskog stanja obitelji Barwuah, sud za maloljetnike Marija dodjeljuje obitelji Franka i Silvije Balotelli, koji već imaju troje djece. Balotellijevi, katolička pratikantska obitelj ga upisuju u USO Monpiano, klub u jednom kvartu u Bresci, koji je bio pod župnim patronatom, gdje Mario boravi dvije godine, nakon čega slijedi angažman u pionirima Lumezzane, da bi nakon nekoliko godina, Inter tražeći nove snage, za Marija položio 350 000 eura.
No njegov uspon počinje u januaru 2008.godine na utakmici četvrtfinala italijanskog Kupa između Juventusa i Intera, gdje Mario sa dva pogotka kvalifikuje svoj klub za polufinale. Šest mjeseci kasnije, postavši punoljetan, podnosi zahtjev i dobija italijansku nacionalnost. Sa svojih 18 godina, postigao je i svoj prvi pogodak u Ligi Šampiona, postavši tako najmlađi Interov strijelac u istoriji ovog najjačeg klupskog takmičenja. Tokom iste sezone, svojom igrom postaje glavno otkriće Scudetta, te od novinara dobiva nadimak “Super Mario”. Čak se i eksentrični Mourinho pomalo plašio ovog društvenog fenomena “Super Mario”, pa ga je nerijetko optuživao da se ne trenira dovoljno i sa ozbiljnošću, da (kao i većina njegovih suigrača), često izlazi u noćne klubove i vozi sportska auta?! Balotelli je istom mjerom, na svojoj strani i svojim energičnim karakterom doprinosio svom imidžu “nestašnog” momka. Već prvi dan u svlačionici juniora Intera suigračima je kazao : “Obratite pažnju, jer ću biti bolji od Messija, a pucam mnogo jače od Adriana”. Kasnije, poslije svih ovih napada, kada mu je karakter postao čvršći, a on sam sazrijeo, postao je i ciničan, pa je npr. tokom posjete jednom centru za hendikepiranu djecu u Milanu, na pitanje za koju ekipu navija, Balotelli šaljivo odgovorio : Za AC Milan”. Na žalost, slična situacija se desila i tokom gostovanja u emisiji Striscia la Notizia, u kojoj je u rukama držao dres opet tog rivalskog AC Milana. Po završetku prve polufinalne utakmice ovogodišnje Lige Šampiona protiv Barcelone, nakon uvreda ovaj put svojih navijača, Balotelli je demonstrativno bacio dres kluba na travu.
U decembru prošle godine, osnovna škola “Francesco Redi” u Toskani, na inicijativu direktora škole Claudija Sartorija, na jedan dan uzela je ime Maria Balotellija kao znak borbe protiv rasizma. “Ova akcija jeste jedna vrsta provokacije, no duboko vjerujem da ovakve stvari navode na razmišljanje i djecu i odrasle, jer se italijan ne određuje zbog boje kože”, kazao je Sartori, no ni ta simbolična i naizgled nevina akcija, nije jednoglasno prihvaćena. “Rasistički povici su sramni. No on (Mario, op.a.) nije simbol fair-playa. Zašto ne bismo prije dali našoj školi ime Martina Lutera Kinga ili Thomasa Sankare, bivšeg predsjednika Burkine Faso?” izjava je Massima Martinellija, profesora engleskog jezika u istoj ustanovi koji je inače tifoso Juventusa.
Iako se odnos talijanskih medija prema Balotelliju hipokritski uveliko promijenio, trener azzurina Casiraghi ga je konstantno pozivao u nacionalni tim U-21, te je dio javnosti počeo da traži od Lippija da ga uvrsti u seniorsku selekciju koja će braniti naslov.
No, najiskreniji odgovor na pitanje zašto u timu koji će igrati u Južnoafričkoj Republici nema Marija Balotellija, ćemo dobiti, najvjerovatnije dan poslije iako (ne)očekivanog ispadanja (iz kojeg kruga, to već nije ni važno), od onih starijih italijana koji će dok igraju balote i gužvajući Corriere dello Sport, između ostalog ljutito mrmljati i protiv svoje mladeži koja je brojala krvna zrnca azurne (plave) krvi svojih igrača.
radiosarajevo.ba
Četiri godine nakon Svjetskog fudbalskog prvenstva u Njemačkoj, nacionalni tim Italije ima jedini zadatak, da odbrani naslov. Iako su mnogi italijani iskreno skeptični da bi se to moglo i desiti (koliko zbog toga što se tim renovira novom generacijom, toliko što su italijani uvijek skeptični kada se radi o njihovom nacionalnom timu), ostaje jedno od glavnih pitanja : zašto u timu koji će igrati u Južnoafričkoj Republici nema Marija Balotellija ?
Mada je dobio zvaničan poziv od Fudbalskog saveza Gane, da za tu selekciju nastupa na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici, Balotelli (koji bi imao pravo nastupa za selekciju Gane, jer još nije igrao za seniorsku reprezentaciju Italije) je energično odbio poziv, te izjavio: “Nikada nisam razmišljao da igram za Ganu. Moja domovina je Italija. Ako ću igrati za neku reprezentaciju, to će biti Italija”.
Bivši direktor Juventusa Luciano Moggi prije Lippijeve objave zvaničnog spiska, izjavio je da bi Mario Balotelli trebao da bude u reprezentaciji Italije na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici: "Uzimajući u obzir da Vincenco Jakinta i Alberto Gilardino nisu u optimalnoj formi, Balotelli bi trebalo da ide na Svjetsko prvenstvo, jer je zaista eksplozivan i zna da bude ključni igrač”. No, vođen već navedenim skepticizmom talijana u vezi nacionalnog tima, Moggi je također kazao: "Bez obzira na to tko bude išao u Afriku, najviše što Italija može da uradi je da izbjegne potpuno loš utisak. Nema nade da ponovo osvoji Svjetsko Prvenstvo. Favoriti su Španjolci i Capellovi Englezi".
Selektor Squadre, Marcelo Lippi, iako u potrebi za efikasnim ofanzivnim igračima, iz cijele negodne situacije izvukao se kroz mala vrata, izjavivši da : “Mario još uvijek nije sazreo, ni sportski ni karakterno za događaj ovakvih dimenzija”. No, odgovor koliko god bio jednostavan, on istovremeno duboko ulazi u socijalne i kulturološke pore talijanskog modernog društva.
“Balotelli, negro di merda. Non sarai mai italiano (Balotelli, posrana crnčugo. Nikada nećeš biti Italijan)” pisalo je početkom godine na zidovima Barija uoči utakmice Balotelijevog Intera sa lokalnim timom. U isti dan, kada su zidove ulica Barija krasile domoljubne parole, na prvenstvenoj utakmici u Veroni između Chieva i Juventusa, navijači gostujuće ekipe na tribini stadiona su pjevali : "Ako poskočite, Balotelli će umrijeti”. Malo kasnije, opet u toj istoj Veroni, na utakmici Chieva sa samim Interom, u kojoj je Mario postigao i pogodak, tokom izmjene i njegovog izlaska sa terena, obasut je rasističkim povicima navijača Chieva. No vrhunac svega, bila je prvenstvena derbi utakmica između Juventusa i Intera, prije koje je čak, kapiten Intera Zanetti prijetio napuštanjem terena ukoliko navijači budu vrijeđali Balotellija. Zbog ponašanja svojih navijača prema Balotelliju, Juventus je zbog svega toga dva puta kažnjen novčano, te jednom utakmicom igranja pred praznim tribinama.
Svi ti događaji, naveli su napokon Ministra unutrašnjih poslova Italije Roberta Maronija, da zatraži od Italijanske Fudbalske Federacije (FIGC) naputke sudijama kako bi prekinuli utakmice u trenutku kada dođe do vrijeđanja na rasnoj osnovi učesnika takmičenja. Istog mišljenja bio je i predsjednik Europske Fudbalske Federacije (UEFA) Michel Platini, koji se zalaže za prekid utakmica kada navijači počnu da vrijeđaju igrače na rasnoj osnovi: "Tražićemo da se igra zaustavi na 10 minuta kada se ovakve situacije budu dešavale. Ako navijači i poslije upozorenja nastave da se ponašaju na isti način utakmica će biti prekinuta". Platini i sam nekadašnji igrač Juventusa, dalje je kazao: “Rasizam je čest u italijanskom fudbalu, a uglavnom blage novčane kazne ne pomažu riješenju problema. Vrijeđanje Balotellija, međutim, fudbalske vlasti ozbiljno su shvatile i žestoko se obrušile na Juventus. Ovo je težak trenutak za Italijansku Fudbalsku Federaciju, ali je ta organizacija odlučna da preuzme odgovornost”.
Pravim imenom Concesio Mario Barwuah, Mario je dijete roditelja iz Gane, koji su došli na Siciliju malo prije njegovog rođenja. Rođen je u Palermu, no taj period u kvartu Borgo Nuovo, protekao je u konstantnom Mariovom boravku po bolnicama. Nakon toga, roditelji se sele u Bresciu, gdje zbog teškog finansijskog stanja obitelji Barwuah, sud za maloljetnike Marija dodjeljuje obitelji Franka i Silvije Balotelli, koji već imaju troje djece. Balotellijevi, katolička pratikantska obitelj ga upisuju u USO Monpiano, klub u jednom kvartu u Bresci, koji je bio pod župnim patronatom, gdje Mario boravi dvije godine, nakon čega slijedi angažman u pionirima Lumezzane, da bi nakon nekoliko godina, Inter tražeći nove snage, za Marija položio 350 000 eura.
No njegov uspon počinje u januaru 2008.godine na utakmici četvrtfinala italijanskog Kupa između Juventusa i Intera, gdje Mario sa dva pogotka kvalifikuje svoj klub za polufinale. Šest mjeseci kasnije, postavši punoljetan, podnosi zahtjev i dobija italijansku nacionalnost. Sa svojih 18 godina, postigao je i svoj prvi pogodak u Ligi Šampiona, postavši tako najmlađi Interov strijelac u istoriji ovog najjačeg klupskog takmičenja. Tokom iste sezone, svojom igrom postaje glavno otkriće Scudetta, te od novinara dobiva nadimak “Super Mario”. Čak se i eksentrični Mourinho pomalo plašio ovog društvenog fenomena “Super Mario”, pa ga je nerijetko optuživao da se ne trenira dovoljno i sa ozbiljnošću, da (kao i većina njegovih suigrača), često izlazi u noćne klubove i vozi sportska auta?! Balotelli je istom mjerom, na svojoj strani i svojim energičnim karakterom doprinosio svom imidžu “nestašnog” momka. Već prvi dan u svlačionici juniora Intera suigračima je kazao : “Obratite pažnju, jer ću biti bolji od Messija, a pucam mnogo jače od Adriana”. Kasnije, poslije svih ovih napada, kada mu je karakter postao čvršći, a on sam sazrijeo, postao je i ciničan, pa je npr. tokom posjete jednom centru za hendikepiranu djecu u Milanu, na pitanje za koju ekipu navija, Balotelli šaljivo odgovorio : Za AC Milan”. Na žalost, slična situacija se desila i tokom gostovanja u emisiji Striscia la Notizia, u kojoj je u rukama držao dres opet tog rivalskog AC Milana. Po završetku prve polufinalne utakmice ovogodišnje Lige Šampiona protiv Barcelone, nakon uvreda ovaj put svojih navijača, Balotelli je demonstrativno bacio dres kluba na travu.
U decembru prošle godine, osnovna škola “Francesco Redi” u Toskani, na inicijativu direktora škole Claudija Sartorija, na jedan dan uzela je ime Maria Balotellija kao znak borbe protiv rasizma. “Ova akcija jeste jedna vrsta provokacije, no duboko vjerujem da ovakve stvari navode na razmišljanje i djecu i odrasle, jer se italijan ne određuje zbog boje kože”, kazao je Sartori, no ni ta simbolična i naizgled nevina akcija, nije jednoglasno prihvaćena. “Rasistički povici su sramni. No on (Mario, op.a.) nije simbol fair-playa. Zašto ne bismo prije dali našoj školi ime Martina Lutera Kinga ili Thomasa Sankare, bivšeg predsjednika Burkine Faso?” izjava je Massima Martinellija, profesora engleskog jezika u istoj ustanovi koji je inače tifoso Juventusa.
Iako se odnos talijanskih medija prema Balotelliju hipokritski uveliko promijenio, trener azzurina Casiraghi ga je konstantno pozivao u nacionalni tim U-21, te je dio javnosti počeo da traži od Lippija da ga uvrsti u seniorsku selekciju koja će braniti naslov.
No, najiskreniji odgovor na pitanje zašto u timu koji će igrati u Južnoafričkoj Republici nema Marija Balotellija, ćemo dobiti, najvjerovatnije dan poslije iako (ne)očekivanog ispadanja (iz kojeg kruga, to već nije ni važno), od onih starijih italijana koji će dok igraju balote i gužvajući Corriere dello Sport, između ostalog ljutito mrmljati i protiv svoje mladeži koja je brojala krvna zrnca azurne (plave) krvi svojih igrača.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
