'Početak bune protiv Dodika'

Organizacija JOSD-a Mlada Bosna je u okviru svoga današnjeg saopštenja objavila i modernu verziju epske pjesme Filipa Višnjića "Početak bune protiv dahija". Ep je od samog naslova "Početak bune protiv Dodika" prilagođen postojećem društveno-političkom i ekonomskom kontekstu. Dahije iz Višnjićevog epa zamjenili su snsd-ovski 'tirani', a "sirotinju raju", "težaci radnici", kojima je "zeman doš'o vojevati a hljeb crni krvcu proljevati, svaki svoje da narani djece." Radiosarajevo.ba u cjelosti prenosi epiku objavljenu na web stranici Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju.

Početak bune protiv Dodika

Bože mili! Čuda velikoga!
Kad se ćaše po Republic’ Srpskoj,
Republici zemlji da prevrne
Da Milorad ne bude sudija,
Tu ministri nisu radi kavzi,;
Nit' su radi truli bogataši,
Al' je rada sirotinja raja,
Koja porez davati ne može,
Ni trpiti Milova zuluma;
Nit zuluma, a nit kriminala,
I radi su težaci radnici,;
Jer je krvca iz zemlje provrela,
Zeman doš'o valja vojevati,
Za hljeb crni krvcu proljevati,
Svaki svoje da narani djece.
Nebom sveci staše vojevati;
I prilike različne metati
Viš' Vrbasa po nebu vedrome;
'Vaku prvu priliku vrgoše:
Od Tripuna do svetoga Ðurđa
Svaku noćcu mesec se vataše,;
Da se Srblji na tirana dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.
Drugu sveci vrgoše priliku:
Od Ðurđeva do Dmitrova dana
Sve barjaci krvavi idoše;
Viš' Vrbasa na nebu vedrome,
Da se Srblji na tirana dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.
Treću sveci vrgoše priliku:
Grom zagrmi na svetoga Savu;
Usred zime, kad mu vrijeme nije,
Sinu munja na časne verige,
Potrese se zemlja od istoka,
Da se Srblji na tirana dižu,
Al' se Srblji dignut' ne smjedoše.;
A četvrtu vrgoše priliku:
Viš' Vrbasa na nebu vedrome
Uvati se sunce u proljeće,
U proljeće na svetog Tripuna,
Jedan danak tri puta se vata,;
A tri puta igra na istoku.
To gledaju banjalučki Srbi,
I iz vlade svih sedam tirana:
Vasić Rajko , Dodik Milorade,
Džombić Aco, Radmanović Nešo,
Špirić Nidžo, Radojčić Igore,
Starac Kuzman od stotine ljeta,
Sve sedam se sastalo tirana;
Banjaluci pred tiranskom vladom
Suze rone, a prilike glede:
"Ala kardaš! Čudnijeh prilika"
"Ono, joldaš, po nas dobro nije.";
Pa od jada svi sedam tirana
Načiniše od stakla tepsiju,
Zagrabiše vode iz Vrbasa,
Na Kastel je kulu iznesoše,
Navrh kule vrgoše tepsiju,;
U tepsiju zv'jezde povataše,
Da gledaju nebeske prilike,
Što će njima biti do pošljetka,
Oko nje se sastaše tirani,
Nad tepsijom lice ogledaše;;
Kad tirani lice ogledaše,
Sve tirani očima viđeše,
Ni jednog u fotelji ne bijaše.
Kad to viđe sve sedam tirana,
Potegoše nadžak od čelika,;
Te razbiše od stakla tepsiju,
Baciše je niz bijelu kulu,
Niz kulu ka dubokom Vrbasu,
Od tepsije nek potroška nema,
Pa od jada svi sedam tirana;
Pošetaše brižni neveseli
Od Kastela kule banjalučke,
Odšetaše Gospodskoj ulici
Pak sjedoše kafu naručiše
Gorku kafu, kao čemer crnu,
Sve sjedoše uz kafu tužiše,
Sve sjedoše jedan do drugoga,;
Starac Kuzman vrgli u začelje,
Bijela mu je kosa do tjemena,
Pak povika sve sedam tirana:
"K nama brže, vladike i pope!
"Ponesite knjige starostavne,
"Te gledajte, što vam knjige kažu,
"Što će nama biti do pošljetka."
Potekoše vladike i pope,
Donesoše knjige starostavne;
Knjige glede, grozne suze rone,;
Tiranima ovako govore:
"Mila braćo, svih sedam tirana"
'Vako nama knjige stare kažu:
"Kad su 'nake bivale prilike
"Viš' Vrbasa po nebu vedrome,;
"Ev' od onda već dva’es godina,
"Tad narodno pogin’lo je carstvo,
"Mi smo onda carstvo zadobili,
”Kad smo silno carstvo zadobili
“Pogin’la nas zemlja dozivala,
“Pak je nama vako govorila:
"O krvnici, vi dželati moji
“Ja poginuh, vama osta carstvo
"Nego ovo mene poslušajte,;
"Da vam carstvo dugovječno bude:
"Vi nemojte raji gorki biti,
"Veće raji vrlo dobri bud'te;
"Ne iznos'te globa ni poreza,
"Ne iznos'te na raju bijeda;
"Ne dirajte njima u slobodu,
"Ni u zakon, niti u poštenje;
"Ne ćerajte osvete na raji,;
"Vi nemojte raju razgoniti;
"Po šumama, da od vas zazire,
"Nego paz'te raju k'o sinove,
"Tako će vam dugo biti carstvo;
"Ako l' mene to ne poslušate,
"Već počnete zulum činit' raji,;
"Vi ćet' onda izgubiti carstvo. -
"Zemlja umr’je, a mi ostadosmo,
"I mi riječi njene ne slušasmo,
Već mišljasmo zemlja nama laže
Na umoru hoće nas prevarit;
Nismo čuli, zulum smo činili
"I svu raju silom zavadili,
“Zavadili dušu im oteli,
“Pljačkali smo mi i krali redom
“Sve od raje do posljednje pare,
“Kad smo zemlju posve raskrčmili,
“Raskrčmili rasprodali redom,
“Šume, rijeke i zelen livade
Mi smo opet kavgu zametali
Zavodili sirotinju raju,
Uzeli joj pod noktima crno;
"Sad su 'nake postale prilike,
"Sad će netko izgubiti carstvo;;
"Ne bojte se bošnjačkih tirana,
"Na tirana, nikad tiran neće;
"Niti može lopov,na lopova,
"Jer je tako od Boga postalo;
"Čuvajte se raje sirotinje;;
"Kad ustane kuka i motika,
“Vašem vaktu eto kraja blizu,
“Nećete više imati funkcija,
“Ni skupoga na sebi odjela;
"Mila braćo svih sedam tirana!;
"Tako kažu knjige starostavne,
"Da će vaše kuće pogorjeti,
"Vi tirani fotelje pogubiti;
"Iz ognjišta pronić' će vam trava,
"A imanja popast' paučina,;
"Ne će imat' ko u vladi sjedit’;
"Kud su naši drumi i kaldrme,
"Kuda vi ste u zulum hodili,
"S Audi’ma bijesnim zadirali,
"Iz asvalta proniknut će trava,;
"Drumovi će poželjet' tirana,
"A tirana nigdje biti neće,
"Tako knjige kažu starostavne."