Ibrahim Kolja: Amra Silajdžić je bila hrabro srce, mogla je na Olimpijadu

Ibrahim Kolja već 30 godina radi kao taekwondo trener, majstor je ove borilačke vještine, nosilac crnog pojasa, 6. dan. Osnivač je i glavni trener Taekwondo kluba Sarajevo koji je pravni nasljednik prvobitno osnovanog taekwondo kluba Mladost, osnovanog 1987. godine, a trener je i u juniorskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine. U ovaj sport se zaljubio na odsluženju vojnog roka u Karlovcu. 

"U taekwondou sam od ‎1984-1985. godine. U to vrijeme sam bio u Karlovcu na odsluženju vojnog roka, upoznao sam GM Miroslava Brežana jednog od pionira taekwondoa u ex-Yu i pridružio sam se treninzima u Taekwondo klubu Karlovac. Prije toga sam šest godina trenirao karate u KK Bosna. Vidio sam da je to puno drugačije nego što smo mi radili na karateu, naročito ta toliko dominantna nožna tehnika i dinamičnost. Na poticaj i uz veliku podršku Miroslava Brežana osnovao sam 1987. godine u Sarajevu prvi WTF (olimpijski) Taekwondo klub Mladost i sve je krenulo u ovom pravcu", kaže Kolja za Radiosarajevo.ba i nastavlja:

"Taekwondo je stara korejska borilačka vještina koja je svoju ekspanziju doživjela srednim prošlog vijeka i od tada se razdvaja u dva pravca, tradicionalni taekwondo i ovaj olimpijski koji mi radimo danas. Danas je taekwondo masovan, to je čitav pokret i više od 120 miliona ljudi u svijetu vježba taekwondo. To je jedan veliki pokret", ističe Kolja.

Ovaj vrhunski trener sa svojim takmičarima bilježi fantastične rezultate. Jedna od onih koja je bila pod budnim okom trenera Kolje je i evropska kadetska šampionka, Katarina Kraišnik.

"Prošle godine ona je bila europska kadetska prvakinja na EP-u u Budimpešti. U međuvremenu je promijenila klub, ali sa mnom je napravila taj uspjeh. To je uspjeh koji je po mom mišljenju jedan od najvećih uspjeha olimpijskog sporta u BiH, naravno uz zlatne medalje iz judo sporta, Amela Mekića i Larise Cerić. Ona je to napravila i hvala Bogu da je to uradila. Pokazala je drugoj djeci iz Bosne i Hercegovine da se s pravim trenerom, pristupom, voljom, željom, načinom rada može napraviti veliki rezultat", ističe Kolja.

Ostale su još dvije godine do početka Olimpijskih igara. Može li Bosna i Hercegovina očekivati nastup nekog takmičara u taekwondou 2020. godine u Tokiju.

"Mislim da smo za Tokijo zakasnili i da niko neće uspjeti ostvariti tu normu. Bila je smjena generacija, seniori koji su to mogli napraviti su jednostavno nestali. Juniori koji su sada dobri tek treba da prave rezultat. Mislim da tek 2024. godine možemo očekivati nastup nekog našeg takmičara na Olimpijskim igrama", ističe Kolja.

Bosna i Hercegovina već godinama ima problem da se talentovana djeca koja osvajaju medalje u mlađim kategorijama izgube prilikom prelaska u seniore. Zbog čega je to tako?

"Onog momenta kada se treba ozbiljnije ulagati nastaje problem. Seniorska konkurencija je ipak nešto posebno. Svi ti talenti koji prođu kompletnu školu, kada stasaju dešavaju se neke druge životne stvari. Neka djeca žele na fakultet, neki žele raditi, moraju od nečega živjeti. Tada ne mogu adekvatno odgovoriti ni država, ni savezi, koji bi trebali osigurati stipendije, smještaj i sve druge uvjete. Ne mogu ljudi shvatiti da to više nisu djeca od 12 godina kojoj će kupiti smoki i reći dobar si bio. Ta djeca moraju živjeti od nečega, a institucije i savezi ne mogu da isprate njihov razvoj. Dosta njih ima i dvojno državljanstvo, pa nam gotov proizvod ode u zemlje regiona", kaže Kolja i dodaje:

"Sve se svodi na to da bi jednog dana bili dobar senior. To je priprema za velike rezultate, odnosno velika takmičenja u seniorskoj kategoriji. Seniori naši su pobijeđivali u kadetskim i juniorskim konkurencijama, recimo sportiste iz Velike Britanije, a oni se takmiče na Olimpijadi, a nas nema nigdje. Nemamo strategiju vrhunskog sporta. Nema stipendija kojima bi olakšali troškove i njima, ali i njihovim porodicama. Međutim siguran sam da će neko otići na Olimpijadu iz ovog sporta uskoro", ističe Kolja.

Kolja je u svojoj karijeri radio i sa jednom od legendi jugoslovenskog taekwondoa, Antom Nobilom.

"U jednom periodu mog djelovanja zbog objektivnih okolnosti unutar olimpijskog taekwondoa u BiH, više smo bili okrenuti nastupima i vježbanjem tradicionalnog ITF taekwondoa, i u tom periodu, veliku potporu i mentorstvo smo imali od jedne od najvećih legendi jugoslavenskog taekwondoa, a danas poznatim advokatom Antom Nobilom", ističe Kolja.

U ITF taekwondou Bosna i Hercegovina imala je kadetsku prvakinju Europe i svijeta, Enu Oruč. Ona je u ITF taekwondou 2013. (London) i 2014. godine (Davos) osvojila svijet, odnosno Europu.

"To je vrijeme dok smo još radili tradicionalni ITF taekwondo. Nažalost morali smo napustiti ITF taekwondo jer on tek nije priznat. Imate dva smjera, jedan je taj tradicionalni ITF taekwondo, a drugi je ovaj olimpijski. Olimpijski je masovniji, ali kada je Ena bila u Londonu bilo je 1.500 takmičara. Ona je tu postala kadetska prvakinja svijeta. I odjednom je stala. Izgubila je želju, motiv, volju. Posustali su malo i roditelji. Ona je iz Zenice i dolazila je pet puta sedmično u Sarajevo da trenira. Ljudi tu posustanu i ona je jednostavno nestala", ističe Kolja.

Ovaj majstor taekwondoa bio je trener i bosanskohercegovačke manekenke Amre Silajdžić Džeko, za koju ima samo riječi hvale.

"To je bilo posebno vrijeme. Amra je bila odlična za svoj uzrast, imala je duge noge, imala je želju i bila je hrabro srce. Nije se bojala ničega. Gdje god je trebalo ići na koji god turnir, ja se ne sjećam da je ona izgubila. Trenirala je aktivno tri godine, nikada nije izgubila borbu. Dok je bila kadetkinja zbog visine smo je prijavljivali sa seniorkama. To je velika razlika, imate 13 godina i borite se s djevojkom od 18-19 godina. Zaista je bila talentovana, a imala je i dobru podlogu jer je prije toga bila u atletici. Život je odnio na drugu stranu. Uspjela je i kao manekenka, ali da je ostala sigurno bi otišla na Olimpijske igre. Sa onim talentom urođenim, instiktom za borbu i onom hrabrošću i upornošću bi došla do Olimpijade", kaže Kolja

Kolja ističe kako se svi mogu pronaći u taekwondou i da bavljenje ovim sportom ima višestruke koristi.

"Taekwondo je jako dinamičan sport i vještina. Svako sebe može naći u njemu. Da li je to sportski segment, samoodbrana ili rekreacija. Ne treba vam ništa posebno za ovaj sport. Treba vam jedan metar kvadratni, trenerka i majica za početak. Nema sprava, samo vam je potrebna volja. Taekwondo mnogo utiče na izgradnju duha, samopouzdanja, vjere u sebe. Taekwondo ne deformiše tijelo, čak i razvija mišiće koji se mnogo ne koriste. Pogledajte kako izgledaju ti momci i djevojke, to je ljepota vidjeti", ističe Kolja.