Zoran Kusovac: Ćiro Blažević - Bosanac koji je bio umjetnik, čarobnjak i iscjelitelj

Dvije godine nakon što je preminuo Miroslav Ćiro Blažević, proslavljeni i obožavani bosanskohercegovački i hrvatski nogometni trener, osvajač brončane medalje s "Vatrenima" na Svjetskom nogometnom prvenstvu koje se 1998. godine održalo u Francuskoj, novinar i saradnik Jutarnjeg lista Zoran Kusovac prisjetio se susreta s Ćirom u Iranu koji se dogodio 2001.

Kusovčev tekst prenosimo u cjelosti:

Nedugo nakon što je 11. septembra 2001. godine Al-Kaida srušila njujorške tornjeve blizance, kriza je tresla cijeli svijet. Nesuptilni režim američkoga predsjednika Busha Mlađeg optužio je Iran za umiješanost. Znao sam da u tim tvrdnjama nema ni trunke istine ali – zašto ne otići i to i dokazati. Tadašnji glavni urednik Jutarnjeg Tomo Wruss oduševljeno je prihvatio prijedlog.

Trending

Prognoza meteorologa iz Hrvatske: "U subotu snijeg, a tek ćete se iznenaditi šta stiže u nedjelju"

U Teheranu sam, po običaju, prvo otišao u Reuters (gdje smo se zajednički smijali Bushovim tvrdnjama) a odmah potom javio sam se "našem čovjeku" na kojega me uputio zajednički prijatelj.

Daro Bušić, predstavnik INA-e, pokazao se ljubaznim domaćinom. Stručno i žustro ovaj Neretljanin mi je iznio najnovije događaje i situaciju u islamskoj državi (koja, naravno, nije imala nikakve veze s Bin Ladenom i Al Kaidom).

"Voliš li nogomet?"

Mojim uobičajeno nesuptilnim odgovorom da nimalo ne marim za naganjanjem napuhane mješine i da sam u životu, ne računajući one na koje sam išao po novinarskoj zadaći, ukupno bio na 3 utakmice, ostao je vidno razočaran.

Rekao mi je da je bio talentovani nogometaš i stigao do prvog tima Dinama a kad se morao odlučiti između nogometa i fakulteta izabrao je naftni smjer na RGN-u. Ali je ostao zaljubljenik u nogomet.

07.04.24. 07:00

Osvanula fotografija Ćire Blaževića stara skoro 50 godina: S njim je otac legendarnog nogometaša

"Moram na stadion. Ćiro Blažević je selektor iranske reprezentacije i sad je u završnim pripremama za utakmicu s Irakom za nekoliko dana. Hajde sa mnom."

Čak i ja sam znao ko je Ćiro, sjećao sam se lika s bijelim šalom još otkada je s Dinamom osvojio prvenstvo Jugoslavije a dobro sam pamtio njegov šou s kepijem francuskog policajca iz 1998. Bilo mi je drago da ću ga upoznati.

U kampu reprezentacije na ogromnom kompleksu stadiona Azadi Ćiro me dočekao kao starog prijatelja. Iz svakog njegovog pokreta izbijao je zarazni magnetizam koji je svakoga morao privući. Kad bi onako šuškajući progovorio, inače tvrdi i grubi srednjobosanski govor postajao je melodičan i zavodljiv.

"Ne voliš nogomet? To je zato što nisi upoznao njegovu ljepotu, nije to samo udaranje lopte. Sine, Ćiro će te naučiti ljepoti nogometa!"

Otvorenih usta sam pratio trening ne vjerujući koliki je autoritet bio svakom igraču, čak i onim najtvrdoglavijima i najuobraženijima. Govorio je tiho, gotovo nježno, nikada ne podižući glas. Siroti prevoditelj očito je vjerovao da mora dodati malo dramatike pa bi katkad mahnuo rukama a kad je povisio glas Ćiro ga je prekinuo:

"Sine, molim te ne viči na njih. Oni su velika djeca koja se vole igrati, oni nogomet igraju jer ga vole, ne može se na njih vikati!"

08.02.24. 10:45

Mnogi se čude kako izgleda grob Miroslava Ćire Blaževića, ali njegov sin ima objašnjenje

Bio sam hipnotiziran!

Za večerom mi je Ćiro praktično zapovjedio da se iselim iz hotela i pređem u ogromnu rezidenciju koju je dijelio s pomoćnim trenerom Brankom Ivankovićem. Već uveliko opčaran, poslušao sam bez riječi.

Naredne sam sedmice sve slobodno vrijeme provodio s Ćirom i iranskom reprezentacijom promatrajući njegovu magiju. Bio je nenadmašan! U svojoj sam se karijeri sretao s desecima vođa, celebritija, motivatora, inspiratora, doista velikim ljudima uspješnim na mnogim poljima. Ali nijedan nije bio blizu Ćirinoj tihoj moći i snazi bez prijetnje u kombinaciji s iznimnim poštovanjem prema baš svakome s kime je imao dodira.

Je li pri tome bio iskren? Ne znam, ali dok sam ga promatrao i divio mu se to pitanje sebi nisam niti jednom postavio. Kad si u njegovom gravitacijskom polju za time nema potrebe. Ćiro je činio da se svi oko njega osjećaju dobro. Uključujući i mene.

Dok sam dva debela sata čekao na tribinama da utakmica počne, okružen sa 120 000 posjetitelja (svi muški osim 3 bahreinske dužnosnice FIFA) koji su se njihali i skandirali u transu od iščekivanja i atmosfere podgrijane s 1000 bubnjeva, promatrao sam Ćiru. Kretao se prirodno i lako, ništa ga nije doticalo.

Bio je Ćiro umjetnik, Ćiro čarobnjak, Ćiro iscjelitelj. Stadion, gledatelji, igrači – svi su bili njegovi, čak vjerovatno i protivnici, siroti Iračani paralizirani mitskom snagom tog nadrealnog događaja. Svi su bili Ćirini, sve ih je kontrolisao, sve volio a oni su uzvraćali tolikom zaljubljenošću i opčaranošću da je taj mršavi Bosanac lebdio iznad zemlje s mangupskim smiješkom na usnama.

17.01.24. 08:45

Kćerka Ćire Blaževića tuži majku i brata: 'Ne slažu se zbog mog bogatstva, a ima ga dovoljno za sve'

Iran je dobio s 2:1, zabivši manje golova nego što su navijači željeli i očekivali, ali to nije smetalo Ćiri da se stadionom kreće kao baletan koga svi pozdravljaju, grle, ljube i obožavaju.

Teheranska sedmica s Ćirom u oktobru 2001. godine bio mi je neočekivani i nezaboravni dar i privilegija. Nije me pretvorio u zaljubljenika u nogomet, mislim da nije ni namjeravao jer mu je bilo jasno da to ili jesi ili nisi. Ali me jeste načinio doživotnim zaljubljenikom u jedinstvenoga i neponovljivoga gospodina Miroslava Blaževića.

Često sam ga viđao subotom na špici. Uspio je opčarati i moju ženu koja jedva da zna da nogomet postoji. Dok smo jedne večeri šetali Teslinom začuo sam njegovo nezamjenljivo šuškanje: "Kusovac, mislio si da ćeš izbjeći da me upoznaš s tom tvojom prelijepom plavušom!" Ne moram naglašavati da ju je u nekoliko minuta Ćiro impresionirao i šarmirao toliko da se zaljubila u njega na prvi pogled.

Zbogom Ćiro, nisam od tebe naučio ništa o nogometu ali jesam puno o ljubavi. I hvala za sve, piše Jutarnji list.