Znate li kako je nastalo Europsko prvenstvo? Ovako je sve počelo i ovo su njegovi pobjednici

Došao je i taj dan, 14. juni, koji su istinski ljubitelji nogometa nestrpljivo iščekivali u ovoj godini. Dan u kojem se budi novo uzbuđenje, nervoza, sreća i ljutna brojnih navijača širom svijeta. Počinje Europsko prvenstvo u Njemačkoj.

UEFA Europsko prvenstvo u nogometu (često zvano UEFA Euro) je glavno kontinentlno nogometno takmičenje država članica UEFA-e.

Održava se svake četiri godine od 1960. Izvorno se zvao Kup europskih nacija (European Nations Cup), a takmičenje je 1968. godine preimenovano u Europsko nogometno prvenstvo (European Football Championship).

Trending

SIPA istražuje Košarkaški Savez BiH: Šta se krije iza zatvorenih vrata?

Da bi shvatili koliki značaj ovo takmičenje ima u svijetu nogometa, pa i u domovima brojnih porodica koje pomno prate svaki susret, trebali bismo da se vratimo u retrospektivu i predstavimo historiju Europskog prvenstva.

Uživajte!

Historija Europskog prvenstva

Ideju o paneuropskom nogometnom takmičenju prvi je predložio Henri Delaunay, glavni sekretar Francuskog nogometnog saveza, još 1927. godine, međutim ideja je krenula u realizaciju tek 1958. godine, tri godine nakon Delaunayjeve smrti. Trofej pobjednika Eura kasnije će biti nazvan u njegovu čast.

Prvi turnir, Europski kup nacija, organizovan je 1960. godine u Francuskoj, a na njemu su učestvovale četiri reprezentacije, od njih 17 koje su učestvovale u kvalifikacijskom procesu.

Sljedeći turnir održao se 1964. godine u Španiji, a na njemu je, u kvalifikacijskom ciklusu, učestvovalo čak 29 reprezentacija. Zapadna Njemačka nije učestvovala, kao ni na prvom turniru, dok se Grčka povukla nakon što su izvučeni s Albanijom, s kojom su još službeno bili u ratu.

Format je ostao identičan i za turnir 1968. godine, čiji je domaćin, ali i pobjednik, bila Italija. Ovaj turnir specifičan je zbog dvije situacije koje su se tada dogodile prvi i jedini put u historiji Eura - polufinalna utakmica između Italije i Sovjetskog Saveza odlučena je bacanjem novčića, a došlo je i do ponavljanja finalne utakmice između Italije i SFR Jugoslavije, nakon što je prva završila rezultazom 1:1.

Italija je u ponovljenoj utakmici slavila s 2:0. Kvalifikacijama za ovaj turnir pristupila je 31 zemlja, što je bio dokaz rasta njegove popularnosti.

Turnir održan 1976. godine u SFR Jugoslaviji bio je posljednji na kojemu su učestvovale samo četiri reprezetnacije i za kojeg se i domaćin morao kvalifikovati.

Kada je Italija 1980. godine ponovno dobila domaćinstvo, turnir je proširen s četiri na osam reprezentacija.

11.06.24. 20:46

EURO 2024 | Predstavljamo učesnike grupe B: Sukob divova već na startu

Engleska je 1996. godine bila domaćin prvenstva na kojemu je broj reprezentacija s osam povećan na 16.

UEFA je odlučila kako će se za turnir 2016. godine u Francuskoj broj reprezentacija povećati na 24. Odluka je donesena u septembru 2008. godine, a incirali su je savezi Škotske i Irske.

Trofej Europsko prvenstva

Pobjednik UEFA Eura dobiva trofej Henrija Delaunayja, nazvan u čast UEFA-inog glavnog tajnika i začetnika ideje europskog nogometnog prvenstva.

Kako je Henri Delaunay umro pet godina prije prvog turnira 1960. godine, njegov sin Pierre je bio zadužen za dizajniranje trofeja. Od prvog turnira, trofej se predaje u posjed pobjedničkoj ekipi na period od četiri godine, odnosno do sljedećeg izdanja takmičenja.

Za turnir 2008. godine, trofej Henrija Delaunayja je povećan, pošto je stara verzija bila u sjeni drugih UEFA-inih trofeja, poput onoga za pobjednike Lige prvaka.

Novi trofej izrađen je od srebra, a s novom visinom od 60 cm i masom od osam kilograma, viši je i teži od stare verzije. S novog trofeja je uklonjena i malena figura na zadnjoj strani koja žonglira loptu, kao i mramorno postolje. Srebrena baza trofeja morala je biti proširena kako bi trofej bio stabilan. Imena dotadašnjih pobjednika, koja su ranije bila ugravirana u mramorno postolje, sada se graviraju na zadnjoj strani trofeja.

Od 1960. godine, ukupno je 37 različitih zemalja učestvovalo u završnici Europskih prvenstava, s tim da su četiri od njih bivše zemlje koje su se u međuvremenu raspale. Od tih 37 zemalja, njih 13 je igralo u finalu, a njih devet se okrunilo naslovom prvaka Europe.

Pobjednici Europskih prvenstava

Sovjetski Savez-SFR Jugoslavija 2:1 - EURO 1960

Prvo finale Europskih prvenstava (tada Europski kup nacija) igralo se u Parizu (Francuska), 10. jula 1960. godine, a prva država koja je osvojila ovo takmičenje bio je Sovjetski Savez (sada već bivša država).

Oni su u finalnoj utakmici na stadionu "Park prinčeva" (Francuska) savladali reprezentaciju SFR Jugoslavije (također bivše države) nakon produžetaka sa rezultatom 2:1.

Golove u finalu su postigli Slava Metreveli u 49. i Viktor Ponedelnik u 113. minuti za Sovjetski savez te Milan Galić u 43. minuti utakmice za Jugoslaviju.

Španija-Sovjetski Savez 2:1 - EURO 1964

Drugi osvajač Europsko prvenstva (tada Europski kup nacija) bila je Španija 1964. godine.

Španci su kao domaćini na "Santiago Bernabeu" savladali aktuelnog prvaka Sovjetsi Savez sa 2:1 i tako se prvi put okitili titulom Europskog prvaka.

Golove za Španiju su postigli Pereda u šestoj minuti i Martinez u 84. minuti, dok je jedini strijelac za Sovjetski savez bio Kušainov (8').

Italija-SFR Jugoslavija 2:0 - EURO 1968

Pobjednik trećeg izdanja EURO-a bila je 1968. domaćin Italija.

Italijani su u finalu na stadionu "Olimpico" savladali SFR Jugoslaviju sa 2:0.

Ovo finale jedino u historiji koje se igralo dva puta. Reprezentacije su u prvom meču 8. juna remizirale (1:1), da bi 10. juna odigrale i drugu utakmicu u kojoj se saznao pobjednik.

Strijelci za Azzurre su bili Riva (12') i Anastasi (31').

Zapadna Njemačka-Sovjetski Savez 3:0 - EURO 1972

Svoj prvi trofej europskog prvaka dočekala je i Zapadna Njemačka (bivša država) 1972. godine.

Oni su 18. juna na stadionu "Heysel" (Brisel) savladali Sovjetski Savez rezultatom od 3:0.

Golove u finalu su postigli Gerd Müller u 27. i 58. minuti i Herbert Wimmer u 52. minuti.

Čehoslovačka-Zapadna Njemačka 2:2 (penali 5:3) - EURO 1976

Novi europski prvak postala je Čehoslovačka (bivša država) 1976. godine, a prvi put je domaćin bila Jugoslavija

Čehoslovaci su 20. juna na stadionu "Marakana" (Beograd) pobijedili Zapadnu Njemačku nakon boljeg izvođenja penala (5:3), nakon što su remizirali rezultatom 2:2.

Golove za Čehoslovačku postigli su Švehlík (8') i Dobiaš (25'), dok su za Zapadnu Njemačku pogađali Müller (28') i Hölzenbein (89').

Zapadna Njemačka-Belgija (2:1) - EURO 1980

Zapadna Njemačka je zaigrala treće uzasopno finale EURO-a i po drugi put ga osvojila 1980. godine

Nijemci su u finalu na stadionu "Olimpico" (Rim), 22. juna, slavili protiv Belgije sa 2:1.

Golove za Zapadnu Njemačku postigao je Hrubesch (10' i 88'), dok je jedini strijelac za Belgijance bio Vandereycken (75').

Francuska-Španija 2:0 - EURO 1984

Francuska je na domaćem terenu zaigrala svoje prvo finale EURO-a 1984. i prvi put postala Europski prvak.

Francuzi su na stadionu "Park prinčeva" (Pariz), 27. juna, pobijedili Španiju sa 2:0.

Strijelci za Francuze bili su Platini (57') i Bellone (90').

Nizozemska-Sovjetski Savez 2:0 - EURO 1988

Novi europski prvak postala je reprezentacija Nizozemske 1988.

Nizozemci su na Olimpijskom stadionu u Munchenu (tadašnja Zapadna Njemačka), 25. juna, savladali Sovjetski Savez rezultatom 2:0.

Za Nizozemsku su pogađali Gullit (32') i van Basten (54').

Danska-Njemačka 2:0 - EURO 1992

Reprezentacija Danske je prvi put postala prvak Europe u finalu 1992. godine.

Danci su na stadionu Ullevi (Göteborgu-Švedska),26. juna. pobijedili Njemačku sa 2:0.

Golove za Dance postigli su Jensen (18') I Vilfort (78').

Njemačka-Češka 2:1 - EURO 1996

Reprezentacija Njemačka je nakon prošlog poraza u finalu, slavila u novom 1996. godine.

Nijemci su na stadionu Wembley (Londonu), 30. juna, minimalno porazili Češku sa 2:1.

Golove u finalu su postigli Bierhoff u (73') i (95') minuti utakmice za Njemačku te Berger (59') za Česku.

Podsjetimo, ovo je prvo izdanje takmičenja u kojem je uveden zlatni gol, tako da u mečevima nije moglo doći do izvođenja jedanaesteraca.

Francuska-Italija 2:1 - EURO 2000

Francuska je postala novi europski prvak 2000. godine na prvom kontinentalnom prvenstvu koje se odigralo u dvije države - Belgiji i Nizozemskoj.

Francuzi su na Feijenoord Stadionu (Rotterdam) porazili Italiju sa 2:1 nakon zlatnog gola.

Za Francuze su pogađali Wiltord (90') i Trezeguet (103), dok je za Italijane bio precizan Delvecchio (55').

Grčka-Portugal 1:0 - EURO 2004

Reprezentacija Grčke je najneočekivaniji pobjednik u historiji EURO-a, a to joj je uspjelo 2004. godine.

Grci su, nakon utakmica bez mnogo golova, na stadionu Estádio da Luz (Lisabon), 4. jula, savladali domaćina Portugal sa 1:0.

Jedini pogodak na utakmici postigao je Charisteas u 57. minuti.

Španija-Njemačka 1:0 - EURO 2008

Španija je došla do drugog naslova prvaka Europe 2008. godine kada se takmičenje ponovo igralo u dvije države - Austriji i Švicarskoj.

Španci su na Ernst-Happel-Stadion (Beč), 29. juna, pobijedili Njemačku minimalnim rezultatom (1:0).

Španija je postigla jedini pogodak preko Torresa u 33. minuti.

Španija-Italija 4:0 - EURO 2012

Španija je osvojila drugo uzastopno Europsko prvenstvo 2012. godine, a ono se igralo u Poljskoj i Ukrajini.

Španci su na Olimpijskom stadionu u Kijevu, 1. jula, nanijeli težak poraz Italiji rezultatom 4:0.

Strijelci za Španiju su bili: Silva (14'), Alba (41'), Torres (84') i Mata (88').

Portugal-Francuska 1:0 - EURO 2016

Portugal je došao do svoje prve i jedine titule europskog prvaka 2016. godine.

Portugalci su na stadionu Stade de France (Saint-Denis), 16. jula, pobijedili nakon produžetaka domaću Francusku.

Jedini pogodak u finalu za pobjedu Portugala na EURO 2016. postigao je Eder u 109. minuti.

Italija-Engleska 1:1 (penali 3:2) - EURO 2020

Pobjednik posljednjeg EURO-a bila je reprezentacija Italije 2021. godine.

Ovo je bilo jedino Europsko prvenstvo koje se nije igralo u razmaku od četiri godine, a razlog tome je pojava pandemija COVID 19 koja je onemogućila organizaciju ovog takmičenja 2020. godine.

Italijani su na stadionu Wembley (London), 11. jula, pobijedili Englesku nakon boljeg izvođenja penala (3:2), dok su ranije remizirali rezultatom 1:1.

Strijelac za Italiju je bio Bonucci u (67'), dok je Shaw pogodio na početku utakmice (2').

Ovo Europsko prvenstvo će također ostati upamćeno i po tome što se održalo u više od dvije zemlje. Domaćini su bili: Azerbejdžan, Danska, Engleska, Njemačka, Mađarska,italija, Nizozemska, Rumunija, Rusija, Škotska i Španija.

Ovo su bili svi pobjednici Europskih prvenstava, a novog ćemo dobiti u periodu od 14. juna do 14. jula, kada se igra novo izdanje ovog takmičenja u Njemačkoj.

Na otvorenju EURO-a 2024 snage će odmjeriti Njemačka i Škotska u petak, 14. juna, na Allianz Areni (Munchen) s početkom od 21 sat. Utakmicu možete gledati u direktnom prijenosu na BHRT-u.