Supermoderni stadion na kojem se igralo finale Davis Cupa i Eurobasketa

Ljiljani su od 1975. do 2004. godine igrali na stadionu Grimonprez-Jooris, ali su 2004. godine preselili na stadion Nord Lille Metropole, gdje su igrali do 2012. godine.

Zbog činjenice da nisu imali adekvatan stadion koji ispunjava uvjete UEFA-e, fudbaleri Lillea evropske utakmice morali su igrati izvan svog grada. Kada su 2001. godine izborili plasman u Ligu prvaka, domaćini su bili na stadionu Felix-Bollaert, a četiri godine kasnije domaćini su bili na Stade de Franceu.

Na izgradnju stadion Pierre-Mauroy i pratećih objekata potrošeno je pomalo nevjerovatnih 618 miliona eura. Za sam stadion potrošena su 282 miliona, a dodatnih 42 za parking, hotel i restorane. Skoro 96 miliona eura potrošeno je na zaštitu od zemljotresa. Troškove snose grad Lille, Fudbalski klub Lille i regija Nord-Pas-de-Calais.

Kapacitet stadiona je 50.000 gledatelja, a ima i donje tribine, pa je tako na njemu održana završnica Evropskog prvenstva u košarci prošlog septembra. U novembru je bio gost finala Davis Cupa u kojem su se sastale Francuska i Švicarska, a pravu promociju doživjet će upravo na Evropskom prvenstvu.

Prvobitno je planirano da se stadion zove Veliki stadion metropole Lille, ali je nakon smrti bivšeg gradonačelnika Lille i francuskog premijera dobio naziv Pierre-Mauroy. Stadion ima i pokretni krov i spada u red najmodernijih stadiona na svijetu.

Stadion je postao dom istoimenog kluba iz grada Lille. Lille je dugo bio talac loše sportske infrastrukture grada pa je 2001. godine utakmice Lige prvaka igrao na stadionu ljutog rivala Lensa udaljenom 50 km. Nakon ponovnog plasmana u grupnu fazu Lige prvaka 2006. godine Lille je opet morao u goste, pa je svoje utakmice igrao na Saint-Denisu.

Veliki trag u ovom klubu ostavio je Vahid Halilhodžić. Upravo je Halilhodžić jedna od najvećih legendi kluba iz Lillea. Bio je trener kluba od 1998. do 2002. godine. Vaha je vratio klub u prvu ligu, a potom u narednoj sezoni izborio i plasman u Ligu prvaka. Lille je do sada osvojio tri titule prvaka Francuske. Prve dvije došle su odmah nakon Drugog svjetskog rata (1945/1946, 1953/1954), a posljednju u sezoni 2010/2011. predvođeni Rudijem Garcijom.