Poljubac za kraj prelijepe noći na Grbavici našeg Dijamanta

Prije 20-ak godina na šljaci, samo 100 metara pored stadiona koji mu se večeras poklonio sve je počelo. A ta šljaka vam je jedan od najtežih ispita koje morate položiti pod sarajevskim fudbalskim nebom. Slični ispiti polažu se još samo na Koševu, i nekada na Fis Golu i legendarnom centru na Kovačima.

Na toj šljaci vas "lome", udaraju, na toj šljaci vam prodaju fore, na toj šljaci su očekivanja velika i kada ste pionir. Svakog dana u gradu koji se tek oporavio od 44 mjeseca strahota koje su sijane s okolnih brda na toj šljaci trenirao je Edin Džeko. Trenirao, sanjao o tome da postane ubojiti napadač kao njegov idol Andrej Ševčenko. I postao je, postao je nama Bosancima i Hercegovcima ono što je Ukrajincima taj Andrej Ševčenko. I više od toga, postao je idol nacije, svjetlo u tami u državi u kojoj su svakodnevna tema ratni zločinci, porezne utaje, crnilo, crnilo i još crnila.

Večeras je tu, pred svojom rajom, na svom terenu, terenu koji ga je odgojio, terenu na kojem je naučio magiju u koju su se prvo zaljubili Nijemci, a potom Englezi i na kraju Talijani. A kakvi su to samo majstori. Edin Džeko je "prodao fudbal" i Nijemcima i Englezima i Talijanima i svi su se "zaljubili" u njega.

Večeras, kada su se ugasila svjetla pozornice ostao je Edin Džeko na terenu svoje Grbavice i dobio poljubac za kraj prelijepe večeri. Poljubac vrjedniji i od Bundeslige i od Premiershipa i od onog Capocannoniere trofeja i od ovih 100 nastupa u najdražem dresu. Poljubac koji se zove "ljubav", ljubav golema kao ona koju nacija osjeća prema svom Dijamantu.