Miloš Đurković: Volio bih da Bešiktaš na proljeće nadmaši moju generaciju

Orlovi će tako prvi put od kako se igra Liga prvaka prezimiti u Europi, ali trebaju još jednu pobjedu u nokaut-fazi da bi izjednačili najveći uspjeh u najcjenjenijem klupskom takmičenju.

Prije 30 godina Bešiktaš je izborio četvrtfinale tadašnjeg Kupa europskih šampiona, a najbolji pojedinac bio je Miloš Đurković, golman šampionske ekipe FK Sarajevo.

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, popularni "lav s Koševa" prisjetio se jednogodišnje epizode u redovima jednog od najboljih turskih klubova.

"Sve se desilo mimo planova. U ljeto 1986. godine otišao sam skoro turistički u Istanbul. Bešiktaš, koji je pod vodstvom Branka Stankovića osvojio titulu prvaka Turske, upravo je preuzeo Miloš Milutinović. Brzo je uspostavljen kontakt, angažirali su Radeta Papricu, centarfora Željezničara, i mene. Tako je počela jednogodišnja epizoda koja mi je ostala u najljepšoj uspomeni", govori Đurković.

S pouzdanim golmanom sa Sokoca Bešiktaš je stigao do četvrtfinala Kupa šampiona što je najveći međunarodni uspjeh kluba.

"U prvom kolu izbacili smo Dinamo iz Tirane pobijedivši u obje utakmice (2:0, 1:0). Protivnik u drugom kolu trebao nam je biti Apoel iz Nikozije, ali su Kiprani odbili igrati zbog političkih tenzija u vezi sa Sjevernim Kiprom. Tako smo stigli do četvrtfinala Kupa šampiona što, ni prije ni kasnije, nije uspjelo nijednoj generaciji Bešiktaša."

Ako je žrijeb bio naklonjen Bešiktašu u prva dva kola, turskom šampionu sreća je okrenula leđa u četvrtfinalu.

"Za protivnika smo dobili kijevski Dinamo koji je u tom trenutku bio možda najbolji europski klub. Bila je to reprezentacija SSSR-a, klub koji je sezonu ranije osvojio Kup kupova. Zvijezde Dinama bili su Belanov, Zavarov, Blohin, Baltača, Jevtušenko, Kuznjecov, Demjanenko, Mihaljiščenko, s klupe ih je predvodio legendarni Valerij Lobanovski. Da stvar bude gora, uoči prve utakmice pao je snijeg u Istanbulu, pa smo Dinamo morali ugostiti u Izmiru, praktično na neutralnom terenu. Izgubili smo obje utakmice i oprostili se od Kupa šampiona", prisjeća se Đurković.

Nažalost, obaveze u Europi uzele su danak i u domaćem prvenstvu. Bešiktaš nije uspio odbraniti titulu prvaka Turske.

"Splet nesretnih okolnosti učinio je da za jedan bod izgubimo trku s Galatasarayem. Čini mi se da je i savez malo gurao našeg rivala, možda odlučujući gol primili smo od... sudije (smijeh). Remi s Denizlijem nas je koštao titule. Ostao je žal za naslovom iako sam izabran za najboljeg igrača Bešiktaša u sezoni, branio na 35 od 36 prvenstvenih utakmica."

Mnoge je iznenadilo kada se Đurković nakon samo jedne sezone u Bešiktašu vratio na Koševo.

"Ne bih o detaljima, ali Bešiktašu se ponudio golman s naših prostora s dampinškom cijenom. Nisam želio oboriti svoj ugovor i prekinuli smo suradnju."

Ovo nije promijenilo utisak koji je na slavnog golmana Sarajeva ostavio Bešiktaš.

"Ponavljam, sezona u Bešiktašu ostala mi je u najljepšoj uspomeni. Klub je ispunio sve obaveze, bio sam ljubimac navijača... Čak su mi nudili da uzmem tursko državljanstvo i branim za reprezentaciju. Posebna priča su navijači Bešiktaša. To treba doživjeti. Uvijek pun stadion, čuveni Çarşı i u  moje vrijeme davali su frenetičnu podršku", kazuje Miloš Đurković.

S velikim zanimanjem prati nekadašnji klub.

"Ono malo turskog jezika što sam naučio u Istanbulu, davno sam zaboravio. Ali, nisam zaboravio Bešiktaš. Pratim sve utakmice, želim da na proljeće nadmaše uspjeh moje generacije", kaže na kraju razgovora za portal radiosarajevo.ba proslavljeni golman Sarajeva i Bešiktaša Miloš Đurković.