Krčmarević: Zbog harizme kluba i Manijaka došao sam u Želju

Rođeni Beograđanin, što bi naša raja rekla - gradsko dijete i dečko s asfalta, prihvatio je ponudu čelnih ljudi Fudbalskog kluba Željezničar i potpisao ugovor s najtrofejnijim fudbalskim kolektivom u Bosni i Hercegovini.

Oni koji Bobana poznaju privatno, za njega kažu da "samo šuti i radi". A da je tako najbolji su dokaz fudbaleri Partizana i OFK Beograda razasuti širom Evrope.

Bane Ivanović, Aleksandar Kolarov, Boban Rajković, Slobodan Tošić  samo su jedna velika "četvorka" koju je Krčmarević  "isklesao" u fudbalere i gurnuo u svjetsku fudbalsku elitu. A takvih četvorki ima još, od Švedske do Portugala...

Radiosarajevo.ba: Slobodane, zašto baš FK Željezničar?

"Mene je cijela životna sudbina vezala za OFK Beograd i Željezničar.  Možda to nekome sada može zvučati čudno, ali je to zaista tako. Za mene su OFK-a i Željo, dva tima s velikim sličnostima. Trenirao sam OFK Beograd, a golove zabijao Želji. Trebalo bi nam pola sata kada bih počeo nabrajati sve moje golove koje sam postigao protiv Željezničara. Znam da su to bile moje najljepše partije", rekao je Slobodan Krčmarević na početku razgovora za naš portal.

Radiosarajevo.ba:  Možete li se, zbog starijih simpatizera Željezničara, prisjetiti barem nekih?

"Pamtim pobjedu od 2:0 i moja gol protiv generacije Željezničara za koju su tada igrali pokojni Katana, Gutalj, Velić... To je bilo i Kupu Jugoslavije, pa i kasnije sam postigao lijepe golove u dresu Partizana, zajedno sa Peđom Mijatovićem, Milenkovićem. Zaista se te utakmice ne zaboravljaju".

Radiosarajevo.ba:  Novac je uvijek mamac, ali ste prijateljima rekli da u tim s Grbavice niste došli zbog para. Da li je to istina?

"Da, istina je... U Želji nisam zbog love. Da se razumijemo, svi mi radimo za novac, želimo sebi osigurati egzistenciju, ali ovdje je pobijedila ljubav prema klubu. Želju smatram za tim koji je odmah iza velike četvorke. Tako je bilo u bivšoj Jugi, tako je i sada. Ovo je za mene veliki izazov, ali znam da je to i velika odgovornost. Da budem do kraja iskren, privukla me harizma kluba i ljubav navijača. Manijaci su zaslužili da se raduju".

Radiosarajevo.ba:  Kada Vas slušamo, pitanje se samo nameće - zašto niste radili u Beogradu, vratili se u Partizan?

"Zbog lopovluka, ne volim raditi u sredinama gdje se pobjednik odlučuje izvan terena. Od država bivše Jugoslavije, izvan Srbije, radio sam samo u Sloveniji. I smatram da je to najregularnija država za nogomet. Kod njih je teren mjerilo, njih ne zanima ko je sudija, kome trebaju bodovi. Borba za titulu je poštena".

Radiosarajevo.ba:  Spominjete borbu za titulu, Željini navijači je dugo čekaju. Ove dvije posljednje godine su itekako bolne?

"Znam to... Zato sam i došao tu da nešto napravimo. Znam da su Manijaci željni naslova, šampionskih trofeja i došao sam u moje Sarajevo, u koje sam nekada i Vojsku bivše Jugoslavije na Dobrinji služio. Sarajevo je moj grad, imam dosta raje, kako vi Sarajlije kažete i fakina i svi su mi poslali poruku podrške.  U Sarajevu nisam nepoznat, a na meni je odgovornost da ih i obradujem".

Radiosarajevo.ba:  Kako je tekao razgovor sa čelnicima Želje?

"Moram kazati da je Senad Misimović ljudina. S njim sam pregovarao i s njim sam sve dogovorio. Kada smo razgovarali prije potpisa kazao sam mu "Senade, takvih ljudi kao ti više ne postoje". Bio je veoma korektan i za takvog čovjeka treba poturiti leđa".

Radiosarajevo.ba:  Za kraj nam otkrijte jednu ekskluzivu - koja dva igrača ćete dovesti?

"Hahahaha... Volim novinare koji idu u glavu s pitanjima. U planu imam da dovedem dva igrača iz inostranstva.  Za mene su najvažnije dvije pozicije, lijevi štoper i ofanzivni vezni, onaj koji će biti iza špica. To mi je u planu i nadam se da ćemo to sve realizirati sa našim odlaskom na pripreme u Međugorje".