/Sport /Nogomet

EURO sa 32 reprezentacije: Budućnost nogometa ili put ka razvodnjavanju kvaliteta?

0
H. LJ.
EURO sa 32 reprezentacije: Budućnost nogometa ili put ka razvodnjavanju kvaliteta?
Foto: Nogometni savez BiH / Reprezentacija BiH još čeka svoj prvi nastup na Euru

Nakon proširenja Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija sve glasnije se postavlja pitanje: hoće li i Evropsko prvenstvo jednog dana dobiti 32 učesnika?

Evropsko prvenstvo posljednjih godina prolazi kroz stalnu transformaciju. Sa 16 reprezentacija format je proširen na 24 ekipe 2016. godine, čime je više država dobilo priliku da nastupi na najvećoj evropskoj reprezentativnoj sceni.

Međutim, nakon odluke FIFA-e da Svjetsko prvenstvo proširi sa 32 na 48 reprezentacija, otvorena je nova rasprava; treba li i UEFA napraviti sljedeći korak i povećati broj učesnika EURO-a na 32?

EURO sa 32 reprezentacije: Budućnost nogometa ili put ka razvodnjavanju kvaliteta?

EURO sa 32 reprezentacije: Budućnost nogometa ili put ka razvodnjavanju kvaliteta?

Za sada UEFA ne planira takvu promjenu. Evropska kuća nogometa odlučila je da EURO 2028 ostane sa 24 reprezentacije, ali ideja o proširenju nije nestala. Naprotiv, među nogometnim administratorima, analitičarima i novinarima sve češće se govori da bi format sa 32 ekipe mogao biti logičan nastavak razvoja takmičenja.

Ipak, pitanje nije samo organizacijsko. Ono otvara mnogo širu raspravu: da li nogomet treba biti dostupan većem broju zemalja ili najveća takmičenja moraju ostati rezervisana za najbolje reprezentacije?

Argumenti za EURO sa 32 reprezentacije

Bosna i Hercegovina želi na prvi EURO: Novi sistem i veliki izazovi na putu do plasmana

Bosna i Hercegovina želi na prvi EURO: Novi sistem i veliki izazovi na putu do plasmana

Zagovornici proširenja smatraju da današnji evropski nogomet ima dovoljno kvalitetnih reprezentacija koje mogu igrati na završnom turniru. Evropa ima 55 članica UEFA-e, a mnoge selekcije koje ne uspiju proći kvalifikacije imaju kvalitet koji bi ih mogao učiniti konkurentnim na velikoj sceni.

Jedan od glavnih argumenata jeste jednostavniji format. Sa 32 reprezentacije turnir bi mogao izgledati kao nekadašnja svjetska prvenstva - osam grupa po četiri ekipe, gdje bi dvije najbolje prolazile u nokaut fazu. Time bi se izbjegle komplikovane kalkulacije koje su se pojavile nakon uvođenja sistema sa 24 reprezentacije, kada su i najbolje trećeplasirane ekipe dobijale priliku za prolazak dalje.

Pristalice proširenja smatraju i da velika takmičenja imaju širu ulogu od samog sportskog rezultata. Za manje nogometne zemlje plasman na EURO može značiti ogroman razvojni impuls, povećanje ulaganja u infrastrukturu i popularizaciju sporta.

Sličnu filozofiju zastupa i Arsene Wenger, bivši trener Arsenala i FIFA-in direktor za globalni razvoj nogometa. Wenger je jedan od ljudi koji podržavaju ideju da velike reprezentativne turnire treba otvoriti većem broju država jer smatra da upravo utakmice protiv najboljih reprezentacija mogu ubrzati razvoj nogometa u manjim zemljama.

Njegov stav je da nogomet ne može napredovati ako stalno zatvara vrata istim reprezentacijama, već da nove selekcije moraju dobiti priliku da se razvijaju kroz najjaču konkurenciju.

Protivnici upozoravaju na pad kvaliteta

Najveći argument protiv proširenja jeste strah da bi EURO izgubio dio svog prestiža.

Kritičari smatraju da je Evropsko prvenstvo posebno upravo zato što okuplja najveći broj vrhunskih reprezentacija na malom prostoru. Ako bi 32 od 55 evropskih selekcija igralo završni turnir, gotovo 60 posto članica UEFA-e bilo bi prisutno na prvenstvu.

To bi, prema mišljenju brojnih stručnjaka, moglo oslabiti značaj kvalifikacija. Danas je plasman na EURO veliki uspjeh, posebno za reprezentacije srednjeg nivoa. Sa većim brojem mjesta, tvrde kritičari, kvalifikacije bi izgubile dio drame i neizvjesnosti.

Sličan argument koristila je i UEFA kada je ranije analizirala mogućnost proširenja. Strah je bio da bi se vrijednost kvalifikacionog ciklusa smanjila i da bi završni turnir mogao dobiti veći broj utakmica koje nemaju vrhunski takmičarski nivo.

Problem koji zabrinjava igrače - preopterećen kalendar

Poseban problem predstavlja opterećenje nogometaša. Posljednjih godina broj utakmica stalno raste. Klubovi igraju više evropskih utakmica, uvedena su nova takmičenja, a reprezentativni kalendar ostavlja sve manje prostora za odmor.

Pep Guardiola često je upozoravao da problem nije jedno konkretno takmičenje, nego ukupna količina nogometa koju najbolji igrači moraju odigrati tokom godine. Njegov stav je da se od fudbalera traži gotovo nadljudski ritam, dok se istovremeno povećava broj utakmica.

Slične kritike iznosio je i Jürgen Klopp. Bivši trener Liverpoola više puta je govorio da igrači nemaju dovoljno vremena za oporavak i da stalno dodavanje novih utakmica može ugroziti kvalitet igre. Njegova poruka bila je da nogomet mora pronaći granicu između komercijalnih interesa i fizičkih mogućnosti igrača.

Na isti problem upozorava i FIFPRO, međunarodno udruženje profesionalnih nogometaša, koje već godinama traži veći fokus na zdravlje igrača i smanjenje ekstremnog opterećenja.

Šta je pokazalo proširenje Svjetskog prvenstva?

Rasprava o EURO-u sa 32 ekipe ne može se odvojiti od odluke FIFA-e da proširi Mundijal.

Kada je najavljeno da će Svjetsko prvenstvo od 2026. imati 48 reprezentacija, reakcije su bile podijeljene. FIFA je tvrdila da će novi format omogućiti većem broju zemalja da učestvuju i razvijaju nogomet. Kritičari su, međutim, tvrdili da je glavni motiv povećanje prihoda kroz više utakmica, više televizijskih prenosa i veće tržište.

Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin bio je među onima koji su izrazili zabrinutost zbog proširenja Mundijala. Njegov argument bio je da veći broj utakmica ne znači automatski bolji turnir i da postoji opasnost od većeg broja susreta koji neće imati isti takmičarski intenzitet.

Ta kritika izazvala je reakcije saveza iz manjih nogometnih sredina, posebno iz Afrike, Azije i drugih regija. Njihov odgovor bio je da za njihove reprezentacije ne postoji "nevažna" utakmica Svjetskog prvenstva jer sam plasman na Mundijal predstavlja historijski uspjeh.

Upravo tu se vidi najveća razlika u pogledima. Evropski velikani uglavnom razmišljaju o kvalitetu i intenzitetu takmičenja, dok manje nogometne zemlje proširenje vide kao priliku za razvoj i globalnu afirmaciju.

Komercijalni interes ili razvoj nogometa?

Predsjednik La Lige Javier Tebas jedan je od najglasnijih kritičara stalnog širenja nogometnog kalendara. On smatra da FIFA i druge institucije često daju prednost finansijskom rastu, dok klubovi i igrači snose posljedice kroz veći broj utakmica.

Prema tom mišljenju, proširenja velikih takmičenja donose više novca, ali pitanje je koliko dugoročno koriste samoj igri.

S druge strane, FIFA i zagovornici većih turnira tvrde da nogomet pripada svim zemljama, a ne samo tradicionalnim silama. Za reprezentacije koje rijetko dolaze na velika takmičenja, jedna utakmica protiv svjetskog prvaka može imati ogroman značaj.

Hoće li EURO jednog dana imati 32 reprezentacije?

Za sada odgovor je ne. UEFA nije donijela odluku o proširenju i EURO ostaje na 24 učesnika.

Ipak, iskustvo sa proširenim Mundijalom sigurno će uticati na buduće odluke. Ako FIFA-in format pokaže da veći broj reprezentacija donosi pozitivne efekte bez velikog pada kvaliteta, pritisak za proširenje Evropskog prvenstva mogao bi ponovo rasti.

Dilema će ostati ista: treba li najveća reprezentativna takmičenja učiniti dostupnijim većem broju zemalja ili sačuvati njihov status elitnih turnira?

Možda je upravo u tom pitanju sadržana najveća rasprava o budućnosti nogometa. Jer nogomet više nije samo pitanje sporta, on je istovremeno biznis, globalni projekat i igra koja pokušava pronaći ravnotežu između tradicije, kvaliteta i novih tržišta.

Dodajte Radiosarajevo.ba u omiljene Google izvore

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

#EURO #Mundijal # NOGOMET

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije