Elvedin Šečić: Ako sam pomogao Zmajevima dovom, nema sretnijeg čovjeka na dunjaluku od mene

U moru emocija koje je donijela utakmica između fudbalskih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Velsa, jedan kadar obišao je čitavu BiH i regiju i posebno je dirnuo ljude.

Atmosfera na Cardiff City Stadionu u četvrtak, 26. marta, je eksplodirala nakon posljednjeg penala koji je zabio Kerim Alajbegović i tako su bh. Zmajevi osigurali finale baraža kvalifikacija za FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. godine i zakazala okršaj s reprezentacijom Italije već u utorak, 31. marta.

Kamera BHRT-a u jednom trenutku, kada je još neizvjesno bilo ko će pobijediti, uhvatila je u kadar čovjeka na tribinama - skrušenog, tihog, s rukama podignutim u dovi. Bio je to Elvedin Šečić iz Bugojna, koji već tri decenije živi u Norveškoj.

Trending

Lijep gest, Kasumović pozvao Elvedina Šečića na utakmicu protiv Italije: Bosna su ljudi poput njega

Njegov iskreni trenutak vjere i nade postao je simbol onoga što mnogi osjećaju, ali rijetko pokažu. Za portal Radiosarajevo.ba govorio je o toj noći, emocijama koje su ga preplavile i poruci koju nosi sa sobom. I šoku koji još osjeća zbog ogromnog interesa javnosti za njega.

"Ne znam šta da kažem, iskreno. Još sam malo zbunjen, ne mogu ni sam sebi objasniti šta se tačno desilo. Nisam uradio ništa posebno, ništa spektakularno. Kamera me jednostavno uhvatila u tom trenutku i to je to. Ali ljudi su, hvala Bogu, prepoznali nešto lijepo u tome. Valjda nam svima treba malo pozitivne energije i nade", rekao je Šečić koji je za portal Radiosarajevo.ba govorio sa aerodroma u Cardiffu.

Dodao je da mu je drago.

"Nemam drugo objašnjenje osim da su ljudi osjetili iskrenost. Svi smo se radovali, dijelili emocije zbog reprezentacije. Ja sam, priznajem, i glas izgubio od navijanja. Trenutno sam u Cardiffu, još sam na putu. Ovdje je mirno, nema puno ljudi, ali zanimljivo je da imaju čak i prostor za molitvu. Lijepo je to vidjeti", istakao je Šečić.

Prije oko 3h

Kerim Alajbegović je novi Safet Sušić: Pogledajte kako je do "ludila" dovodio nogometaše Velsa

Na pitanje hoću li doći na utakmicu 31. marta na Bilino polje u Zenici, odgovorio je:

"Nažalost, neću. Posao me čeka, radim. Već u ponedjeljak sam na poslu, neću ni moći gledati utakmicu u utorak. Ali mogu da dovim i to ću uvijek raditi. Pa ako Allah dragi primi dovu - Elhamdulillah. Ja nisam jedini, svi to mi radimo. Ima mnogo ljudi koji isto rade. Samo je ispalo da sam ja došao u fokus."

A onda je kroz smijeh dodao:

"Lako je bilo doviti sinoć kada su momci dobro odigrali. Sva zasluga ide momcima na terenu - oni su se borili do kraja i zaslužili sve. Što kaže naš dobri hafiz Amar Bašić - dova vjernička je moćno oružje ako se koristi u pravo vrijeme na pravi način. Robe božiji, uraditi sve što je u tvojoj moći, onda ruke digni i zamoli. Sinoć su momci preorali onaj stadion. Valjalo je dva sata trčati, borba je bila do zadnje kapi znoja. I to je na kraju donijelo rezultat."

Prije oko 20h

Poznato je ko je dedo čija je fotografija obišla društvene mreže nakon pobjede Zmajeva

Ponos se osjeća u svakoj Šečićevoj izgovorenoj riječi.

"Ako sam ja pomogao svojom dovom, nema sretnijeg čovjeka na dunjaluku od mene. Hvala Allahu dragom", rekao je Šečić.

Vjeruje da će se u utorak lijepa priča oko reprezentacije nastaviti.

"Očekujem još nešto posebno, tačka na 'I'. Ono što rade Sergej Barbarez i Edin Džeko sa ovom ekipom - to je zaista nešto veliko. Nešto lijepo treba da se desi u utorak. A meni je drago da što sam dio jedne ovako lijepe i pozitivne priče. Mi ovdje pričamo o nečemu što nas spaja, što nas raduje", rekao je Šečić za portal Radiosarajevo.ba.

Prije oko 5h

Emotivne scene iz Cardiffa: Demirović u suzama i zagrljaju svoje porodice

Sve vrijeme uz njega je kćerka Emina. Odlazak na utakmicu je ustvari bio poklon za njen 18. rođendan.

"Poseban trenutak za oboje. Njoj je rođendan bio u februaru, ali nije Barbarez morao pomjeriti utakmicu za februar, ali dobro", kroz smijeh je rekao Šečić.

Osvrnuo se i na veliko slavlje širom BiH koje se sinoć spontano desilo.

"Atmosfera u Bosni, koliko sam vidio, bila je nevjerovatna. Uvijek sam govorio da nama malo treba. Mogu misliti derneka u Bosni. Ljudi su slavili, ulice su bile pune. Nama ovakvi trenuci trebaju. Nekome je to samo utakmica, ali nama je to mnogo više - kao nacionalni praznik. 

Odmah mi stane nešto u grlu. Sreća pa me kamera nije uhvatila sinoć kada sam zaplakao, kada je sve to završilo. Onda sam rekao: 'Allahu dragi, hvala ti.'". istakao je Šečić za portal Radiosarajevo.ba.

Na kraju zahvalio svima.

"Ovo je priča o svima nama - o reprezentaciji, o narodu, o emociji koju dijelimo", zaključio je Šečić.