Dan kada je prva titula stigla na Grbavicu: Totalni fudbal Milana Ribara

Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća na klupu Željezničara sjeo je jedan od najboljih trenera koje je klub iz Zvorničke 27 imao - Milan Ribar. 

Mnogi će reći, uz Ivicu Osima i najbolji trener Plavih u historiji kluba. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Ribar je donio prvu titulu u historiji kluba na Grbavicu. Tačnije 1972. godine napravio je ono što nije uspio nekoliko sezona ranije.

Željo je 1970. godine bio četvrti, a godinu dana kasnije završio je na drugoj poziciji iza Hajduka. Mnogi će reći da je za Željinu titulu 1972. godine upravo najzaslužniji Milan Ribar i njegovo shvatanje igre, odnosno totalni fudabl kojim su Plavi "kupili" sve one neutralne ljubitelje fudbala u zemlji koja se prostirala od Vardara do Triglava.

Stariji kažu kako je Milan Ribar, osim što je bio vrhunski trener, bio i čovjek koji je zahtijevao besprijekornu disciplinu i postulate sportskog života. Prošlo je skoro 50 godina, a mnogi bi i danas štošta mogli naučiti od ovog stručnjaka.

Tako je Ribar kontrolisao i privatni život fudbalera, odnosno potrudio se da privatni život ne utječe na izvedbu njegovih fudbalera na terenu. Fudbaleri su morali "u krevet" do 22 sata, noćni život je bio zabranjen, a o alkoholu da ne govorimo. Povlašetnih nije bilo, a to su osjetili i oni najbolji, što su Edin Sprečo i braća Mujkić svakako bili. Čak je i Ivica Osim znao imati problema sa Milanom Ribarom. Tada im to vjerovatno nije bilo toliko drago, ali na koncu, zahvaljujući, između ostalog i legendarnom treneru upisani su zlatnim slovima u historiju velikana kakav je klub s Grbavice.

Nagrada za odricanja i rad Janjušu, Kojoviću, Bećirspahiću, Bratiću, Katalinskom, Hadžiabdiću, Jelušiću, Jankoviću, Bukalu, Spreči, Derakoviću i ostalim fudbalerima ekipe s Grbavice predvođenim Milanom Ribarom stigla je tog 11. juna 1972. godine. Željezničar je na stadionu Jugoslavenske narodne armije slavio protiv Partizana s 4:0 i pokorio Jugoslaviju.

"Nakon utakmice i općeg urenebesa na stadionu, slavlja i pjesme, uz aplauze i Željinih i Partizanovih navijača sve se to prelijeva na beogradske ulice. Na Terazijama Željini navijači zaustavljaju saobraćaj. Zagrljeni mašu zastavama i pjevaju, deru se iz već promuklih grla: 'Šampioni, šampioni', a građani Beograda ih sa strane gledaju sa simpatijama i čestitaju", citat je iz knjige Plava krv autora Đevdeta Sarača.