Srbijanski pisac emotivno o Zmajevima: "To je Bosna - vječiti prkos i ponos. Oni igraju za narod"

Srbijanski pisac i pjesnik Stefan Simić posvetio je objavu na društvenim mrežama reprezentativcima Bosne i Hercegovine u košarci koji su danas, 4. septembra, ostvarili historijsku pobjedu na Eurobasketu.

Simić se emotivno osvrnuo na utakmicu i igru našim košarkaša.

"Bosna i Hercegovina nakon trideset i nešto godina prošla je u drugi krug velikog takmičenja. Ali ono što imponuje nije samo rezultat, već osmijesi i radost.

Trending

Inspekcijska kontrola u Kantonu Sarajevo: Ugostitelji masovno krše propise, izrečene visoke kazne

Skoro je legendarni fudbaler Vladimir Jugović rekao šta današnjim sportistima nedostaje. Kaže: 'Osmijeh i uživanje u igri." Gledajući Bosnu, vidiš upravo to. Osmijeh.

Nije im to posao, nego život. Ne djeluju kao surovi profesionalci, nego kao momci iz kraja, s kojima možeš da se družiš.

Odrastali su uz priče o Tanjevićevoj Bosni koja je bila prvak Europe, i Mirzi Delibašiću, koji je, iako je mogao da bira gdje će da živi, ostao u Sarajevu kad je bilo najteže. Ostali su i oni uz Bosnu, u kojoj je uvijek teško, jer bi svi da uzmu nešto njeno, a malo ko da joj da. Umjesto da je puste da bude i ostane svoja", napisao je Simić.

02.09.25. 18:53

Srbijanski pisac o pobjedi BiH nad Grčkom: "Otpisani su pokazali kako se bori"

U nastavku objave naveo je da svako od momaka iz reprezentacije imponuje na svoj način.

"Posebno Aleksandar Lazić - simbol Bosne i Hercegovine. Dokaz da ima mjesta za svakoga, pod uslovom da je čovjek. Prije 32 godine ih je do četvrtfinala predvodio Nenad Marković, momak iz Doboja, koji nije sanjao o velikim Srbijama i Hrvatskama, nego je ponosno nosio dres Bosne i Hercegovine.

Danas ih predvodi Nurkić, za koga su govorili da je van forme. Vratio se, ne samo zbog sebe, nego zbog svih koji vjeruju u tim. Uz njega su Atić, Vrabac, Kamenjaš i ostali.

I trener, koji je tu ne zbog para, nego iz ljubavi prema narodu. Od prve do posljednje sekunde sav u emociji. Sigurno bi i sam ušao da podijeli pas ili šutne, kad bi pravila dozvolila", naveo je Simić.

Poručio je kako oni nisu samo dobar tim već su i dobri momci.

"Bosna nije samo ekipa, nego i priča, koja nadilazi podjele i nosi posebnu emociju. Zato ni onaj ko gleda sa strane ne može da ostane neutralan.

To je ono što raduje - ne samo pobjede, nego istinska radost ljudi, koji su u njima prepoznali sebe. Bosna i Hercegovina je, za mnoge, Jugoslavija u malom.

Osim Nurkića, pitanje je ko od njih ima milionske ugovore. Ali svi imaju srce da stanu rame uz rame sa daleko plaćenijima. To je Bosna – vječiti prkos i ponos. Nisu došli da budu šampioni. Došli su da igraju košarku. I to je najljepše.

Ne imperativ pobjede, nego želja da se igrom obraduje narod. I vrati osmijeh na lice.
Zato se nije igralo samo u Limasolu na Kipru, nego i u Zenici, Trebinju, Bihaću, Živinicama, Gračanici, Prijedoru, Stocu, u Goraždu, Travniku, Visokom, Gradačcu, Sanskom Mostu, Brčkom... Svuda gdje je Bosna. Tačnije – u cijelom svijetu.

Jer gdje god da je čovjek, tamo je i duša bosanska. I hercegovačka, naravno.

Na trenutak su Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Tuzla disali u istom ritmu. Nisu se tražile razlike, nego sličnosti. Kada to shvati region, svima će biti bolje. Jer Bosna objedinjuje. I nije čudo što je baš odatle poteklo toliko divne poezije i proze – od Meše, Ive, Kike, Jovana, Alekse, Josipa, Branka... i da ne nabrajam.

Bosna je upravo to. Pjesma. Najljepša pjesma. A ovi momci su je samo nastavili. I tek će", zaključio je Simić.