Nakon 20 godina ubistvo pod velom tajne: "Sarajevo je moj grad, a za neke sam četnik"

U Beogradu je na današnji dan prije 20 godina, 12. decembra 2000., izvršen napad na Harisa Brkića, nekada sjajnog košarkaša Partizana, čiji ubica ni do danas nije pronađen.

Nepoznati napadač, odmah nakon treninga, 12. decembra 2000. ispred hale “Pionir” pucao je u Brkića, a igrač je preminuo tri dana kasnije.

Nekadašnji kapiten Partizana pogođen je s dva metka. Prvi je završio u predjelu jagodične kosti, a drugi ispod oka.

Napadač je neprimjećen pobjegao, a slučajni prolaznik je zatekao nepomično Brkićevo tijelo. On je obavijestio ljude koji su se nalazili u hali “Pionir”.

Brkić je prebačen u Urgentni centar, potom je operisan, ali je preminuo tri dana kasnije.

Haris je bio dijete iz mješovitog braka, zbog čega je imao problema s pojedinim navijačima Beograđana. Imao je želju da se vrati u Bosnu, gdje se upravo počeo baviti košarkom.

"Ovo je moj grad, dvorana u kojoj sam trenirao. Ovdje sam počeo, ali opet mi je neugodno, jer sam ovdje za neke četnik, a u Beogradu sam Turčin", kazao je Brkić u Sarajevu 1999. godine.

Jednom sarajevskom prijatelju, bivšem saigraču, otprilike mjesec dana prije ubistva, povjerio se:

"Rado bih se vratio kući, imam nekih problema. Kako ide Bosni, ima li ekipu, da li bi me ponovo primili?",– raspitivao se Haris.

U potresnoj ispovijesti u drugoj epizodi serijala „Majke šampioni” na televiziji Arena sport, Radmila Brkić, majka košarkaša Harisa Brkića, govorila je o tragičnoj sudbini svog jedinca i nekadašnjeg košarkaša Partizana koji je prije 20 godina ubijen u Beogradu. 

Ona se još jednom prisjetila tog dana kada je njen sin pod i dalje nerazjašnjenim okolnostima ubijen ispred tadašnje dvorane "Pionir" u trenutku kada je dolazio na trening "crno-bijelih" pod trenerskom palicom Darka Rusa.

"Moj suprug je prebacio kanal. On se oduzeo. Ja znam da sam klonula, da sam samo sela na parket. To je bio... To je bio... Ne mogu da opišem to. Ne mogu da verujem. Ne mogu da povežem ni sam čim. Ni sa kakvim... Ne znam. Ne mogu da ga povežem sa tim da bi on mogao da bude povređen, a ne ubijen", govorila je Radmila Brkić.

Ona priča da se sve diglo da se otkrije ko je ubica, te da su prvih pola godine bili u kontaktu s policijom...

"Niko ništa... Dolazili su ovde, postavljali su pitanja: „Da li je ovo? Da li je ono? Da li mi znamo nešto?“ Ne znamo. Evo, sada što pričam vama to smo i njima pričali. Jedino što su nama rekli je da nemaju motiva. To je bilo sve što smo mi saznali od njih. To je trajalo ni nepunih godinu dana i od tada ništa. Niko više se ni obratio nije, a da vam kažem, ja da idem da pitam šta rade i dokle su stigli, malo mi je to i neumesno jer treba svako svoj posao da radi. Bilo bi normalno da idem tamo da tražim, ali ja nisam sposobna za to", dodala je Radmila. 

Onda je kazala nešto što je mnoge iznenadilo: 

"Ja sam sto puta kazala da bih ja volela da me nazove taj, neka me sretne da mi kaže samo zašto. Meni njegova kazna više uopšte nije bitna. Ja nemam njega. Da li će on robijati, da li će on biti osuđen, meni to više ništa ne znači. Samo da mi kaže zašto je to uradio. Koja je to grečka njegova bila, šta je on to toliko skrivio da on puca u njega? Samo zašto je to uradio. Ništa drugo. Ja nikome neću da kažem, ni policiji. Ma da me je nazvao...- istakla je Radmila Brkić, majka ubijenog košarkaša Harisa Brkića. 

Ismet Brkić, otac ubijenog košarkaša Harisa Brkića, preminuo je u januaru 2018. u bolnici u Beogradu.