Jugoslavija je imala veliki utjecaj na modernu košarku

Tim povodom, objavili su priču o timu koji je, prema pisanju magazina, slomljen prije negoli su igre počele, a to je jugoslavenski nacionalni tim iz 1992. godine koji nikada nije stao na teren zajedno.

O historiji velikog jugoslavenskog tima iz kasnih '80-ih i ranih '90-ih objavljen je i dokumentarni film u kojem se govori da je način na koji se tim slomio što je bilo kao ogledalo raspada i same države. ESPN-ov dokumentarac Jednom braća pokazuje kako je raspad Jugoslavije postavio igrače, nekada bliske prijatelje, naročito "mozga tima" srbijanskog Vladu Divca i dinamičnog hrvatskog čuvara Dražena Petrovića, jedan protiv drugog.

Naslijeđe ovog tima je, kako navodi magazin, i dalje nedovoljno dokumentirano jer je taj tim vjerovatno jedan od najutjecajnijih u svijetu u posljednjih 25 godina. Zaboravite Jordanove Bullse, Spurse i LeBronov tim: Jugoslavija je načinila modernu igru onakvom kakva je ona danas, piše Rolling Stones.

Košarka je fascinantna jer egzistira na razlikama između timskog i individualnog sporta. Za razliku od drugih sportova, košarka se nalazi na oštrici individualizma i kolektivizma, ali ipak uravnotežena. Jedan igrač može imati veliki utjecaj na utakmice i biti heroj. Čak i superzvijezde poput Jordana trebaju igrače poput Scottiea Pippena, eventualno Tonija Kukoča, koji je igrao za jugoslavenski nacionalni tim.

Uvijek je postojala razlika između američke i evropske košarke, grubo rečeno, a te razlike najčešće su se odnosile na dihotomiju tima. Evropski timovi su davali prioritet timskom radu i marljivosti, dok su američki kao prioritet postavljali individualizam i zabavu. Evropljani se oslanjaju na osnove, a Amerikanci na sirovi talent. Evropska igra je o uzdržavanju, a američka igra o samoizdržljivosti.

Američki nacionalni tim 1992. godine bio je veliki napredak za američku košarku, s brilijantnim individualistima i hemijom između igrača. S druge strane, jugoslavenski igrači su bili sastavljeni iz dijelova. Magazin piše kako su imali brilijantne individualce.

Petrović je bio potencijalna NBA zvijezda, eksplozivni igrač i veliki karijerista život je izgubio u saobraćajnoj nesreći 1993. godine u 29. godini, dok je jedinstveni Kukoč mogao igrati bilo koju od pet pozicija u timu. A tu je i Divac koji je rekreirao ulogu centra i koji je ostavio veliki utjecaj na NBA, koji je igrao i u Sacramento Kingsima 2000, piše magazin.

Tradicionalno, na centru igra najviši i najjači igrač, a Divac je bio i nestvarno dobar prema svačijim standardima, i uradio je za tim koliko i Petrović i Kukoč.

Bili su savršen tim. Pogledajte snimak jugoslavenskog tima iz 1990, kao da gledate staru ratničku igru. Trenutni američki nacionalni tim se sigurno oslanja i na individualnost igrača, ali i na način na koji igraju zajedno – kao jedno. Jugoslavenski tim je radio isto: u napadu su se kretali za loptom sa zapanjujućom brzinom, a složene ofanzive su izvršavali brzo i elegantno. ofanzivu igra s brzinom i eleganciju. Njihova sposobnost da uguše druge protivnike nije dolazila iz tog što su bili jači i brži od drugog tima, nego iz njihove discipline i međusobnog povjerenja.

Oni su bili vrhunac evropskog pristupa košarci.

Ljudi se često pitaju šta da su Jugoslaveni te godine bili u mogućnosti zajedno završiti takmičenje? Hrvatska je osvojila olimpijsko srebro u Barceloni 1992. sa Draženom Petrovićem, Tonijem Kukočem, Dinom Rađom, Stojkom Vrankovićem i drugima.

Rolling Stones navodi da nikada nećemo saznati, jasno, kako je to moglo biti kada bi se jugoslavenski tim iz snova i američki tim iz snova predvođen Michaelom Jordanom sastali, te da je veliki gubitak što se nisu suprotstavila dva tipa košarke – američki i evropski u utakmici.