Prođimo Čolinim Svadbarskim sokakom: I bome nije lako...

Zdravko Čolić, rođen u Sarajevu 30. maja 1951, bh. je pjevač zabavne muzike i svojevremeno najveća jugoslavenska pop-zvijezda.

Prvi pjevački nastup imao je u Baošićima, malom naselju nedaleko Herceg Novog. Na plaži ili kampu od deset uvečer pa do jutra pjevao je i svirao pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, ali i hitove s Radio Luxemburga.

Kasnije je Čolić priznao kako je ponekad i izmislio neki tekst, ali da to niko nije primijetio...

Trending

Lijepe vijesti iz GRAS-a: Tramvaj od Ilidže do Baščaršije ponovo u funkciji

Objavio je 14 studijskih albuma, u periodu od 1975. do 2013 godine. Predstavljao je Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1973., pjesmom "Gori vatra."

"Svadbarskim sokakom" je pjesma Zdravka Čolića iz 2006. godine koja se pojavila na albumu Zavičaj iz iste godine. Pjesma je nastala prema tekstu i muzici što ih je napisao Đorđe Balašević, a aranžman potpisuje Nikša Bratoš. Pjesma govori o nesretnoj ljubavi, čovjeku koji prolazi sokakom i ugleda svoju ljubav kako se udaje, što u njemu izaziva sjetu i nostalgiju.

Skladba koristi velik broj instrumenata, a poseban prizvuk daje mandolina, koju u ovoj verziji svira Nikša Bratoš. Nedugo nakon, izdana je i unplugged verzija pjesme s dvije gitare, jednu od kojih svira Nikša Bratoš.

Pjesma je 2007. godine uvrštena na kompilaciju The Platinum Collection koja sadrži 39 najboljih pjesama Zdravka Čolića.

Neka vam današnji dan započne ovim velikim hitom:

Skrenem katkad slučajno il' ne
u onaj sokak kojim svadbe prolaze
do tog ugla brojim korake
a od tog ugla dalje brojim poraze

Obično s jeseni i kad je oblačno
odbjegla sjenka mi se vrati konačno
uzalud mijenjam adrese
sam crni vrag mi je donese tu

I vješto smislim nešto utješno
u tom sam dobar, kažu, to najbolje znam
trudim se, ne uvijek uspješno
tragove svoje da sam sebi zavaram

Obično noću kad je vjetrovito
samoća napusti svoje korito
ta mutna rijeka poplavi poljane sjećanja u glavi svud

Ref.
I naprosto se tuga desi
jer naprosto si tu gdje jesi
i naprosto je trista čuda
predrasuda sad između nas

Kad ljubav umre jedan žali
kad ljubav umre jednom fali
i bome nije lako
kad naiđe sokakom kojim svadbe prolaze

Ponekad još osjetim tvoj dah
kao nekad kad se okreneš u snu
kao lahor dirne me na mah
kad smo i caša i ja prilično pri dnu

Obično uvijek i sličnim danima
prošlost se navali kao planina
na tom ću vrhu da sazrem
jer samo s njega nekad nazrem nas