Ko će biti predsjednik Evropske unije?

Hoće li se Blair pridružiti Barrosu na čelu Evropske unije? (Foto: europa.eu)

Iako još nisu počele zvanične konsultacije, u EU se uveliko raspravlja o tome ko bi mogao biti prvi stalni predsjedavajući Unijom. Da li Evropi treba jaka politička figura, ili prije neko spreman na kompromise?

Evropska unija će, po svemu sudeći, morati da sačeka još neko vrijeme do izbora svog prvog stalnog predsjednika Vijeća Evropske unije. Ta, čelna funkcija koju, između ostalog, predviđa Lisabonski ugovor, morat će prvo da dobije svoj pravosnažni zakonski okvir kroz završetak ratifikacije reformskog sporazuma.

Ipak se čeka Klausov potpis

Poslije irskog „Da“ i potpisa poljskog predsjednika Lecha Kaczynskog, očekivalo se da će, pred ovosedmični samit lidera zemalja i vlada EU (29. - 30.10), i češki predsjednik Vaclav Klaus dodati svoj, jedini nedostajući potpis, na taj dokument. Time bi se omogućila i formalna raspravu na temu kandidata za predsjedavajućeg Evropske unije.

Međutim o Klausovim zahtjevima da Češka bude izuzeta iz primjene Povelje osnovnih prava još se razgovara, a Ustavni sud Češke bi u srijedu trebalo da raspravlja o ustavnosti Lisabonskog ugovora. Cecilija Malstrom, švedska ministarka za evropska pitanja kaže:

„Mi čekamo izvještaj Ustavnog suda Češke. Kako čujemo vjerovatno će im biti potrebno još nekoliko dana, tako da odluke vjerovatno neće biti do kraja ovosedmičnog sastanka šefova država i vlada EU. Pored toga i dalje smo u razgovorima sa Klausom i sa Vladom Češke kako bi našli rešenje koje je prihvatljivo za svih 27 država članica.“

Za i protiv Tonyija Blaira

Iz Švedske, trenutno predsjedavajuće Evropskoj uniji, poručuju da je za sada, dakle prije okončanja ratifikacije Lisabonskog ugovora, preuranjeno formalno razgovarati o potencijalnim kandidatima za mjesto predsjednika Vijeća EU. Međutim tokom prvog dana sastanka ministara vanjskih poslova EU, Velika Britanija se zauzela za kandidaturu svog nekadašnjeg premijera Tonyija Blaira na tu funkciju. Britanski šef diplomatije, David Milliband, izjavio je da je dosadašnje šestomjesečno rotirajuće predsjedavanje, bilo štetno po vanjsku politiku Evropske unije, kao i da je jakoj Uniji potrebna jaka ličnost da je predstavlja:

„Svih 27 zemalja moraju da razmisle kakvu Evropu žele i koju ulogu Evropa mora da ima u svijetu. Lisabonski ugovor nam daje i mogućnost, ali i obavezu, da imamo vodeću ulogu u svijetu i za to nam je potrebno jako vodstvo. Svaka zemlja mora da razmisli kakva nam je osoba potrebna. Tu nije u pitanju takmičenje između malih i velikih zemalja, tu se radi o zajedničkom evropskom interesu.”

Po kom kriteriju izabrati predsjedavajućeg EU?

Međutim da, kada je Blair u pitanju, interes nije svuda isti, govori i protivljenje Belgije, Luksemburga i Holandije koje smatraju da tako važna pozicija ne može otići zemlji kao što je Velika Britanija, koja ne pripada ni euro-zoni ni Šengenskoj zoni. Blairu nedostaje i podrška evropskih socijalista koji dovode u pitanje, između ostalog, i njegovu ulogu u ratu u Iraku.

Ima i onih koji se zalažu da na mjesto onoga ko će predstavljati EU dođe kandidat iz neke manje zemlje EU, osoba možda ne tako zvučnog imena, ali koja će biti prilagodljiva i uspjeti da osigura neophodan konsenzus unutar Unije.

Sa druge strane ima i onih koji bi na toj funkciji zarad ravnopravnosti i demokratskih principa željeli da vide ženu. Mnogi jednostavno samo očekuju da Blair dobije dostojnog protivkandidata. Prema nekim najavama, rasprava o novim, vodećim pozicijama u EU, predsjedavajućem i šefu diplomatije, mogla bi biti zakazana i za mogući vanredni Samit Evropske unije, tokom novembra. Šampanjac je tako još na ledu, a olovka za Klausov potpis je u pripravnosti.

dw-world.de/radiosarajevo.ba