Najživopisnije groblje na svijetu gdje svaka boja ima simboliku

Iza njegove sterilne spoljašnjosti, međutim, kriju se stotine živopisnih nadgrobnih spomenika koji natkrivaju brdo.

Za novopridošle posjetioce, ova smjena kolorita možda djeluje neprikladno nečemu što je povezano sa odlaskom sa ovog svijeta. Prema majanskoj tradiciji, međutim, poštovanje živih prema mrtvima podstiče žive da svoj život prožive u spokoju, ne strepeći od neizbježnosti smrti.

U kulturi majanskog naslijeđa naroda Kiče, koji nastanuje grad Čičikastenango, cvijeće, tamjan i pilići donose se na groblje tokom cijele godine. Porodice svake godine za Dan mrtvih, koji se obilježava početkom novembra, farbaju grobove svojih najmilijih koji više nisu sa njima.

Svaka boja ima svoju simboliku. Bijela predstvalja čistotu, tirkizna je boja žaštite, žuta označava životnu snagu Sunca, dok ostale boje i nijanse predstvljaju počast preminulom koja se odaje njegovim omiljenim koloritom.

Majanski rituali snažno su utjecali na katolicizam u Gvatemali, koji je na tom području prisutan od dolaska španskih konkvistadora u 16. vijeku. To se najbolje može sagledati iz svetog rukopisa naroda Kiče "Popol Vuh", koji datira iz perioda prije kolonizacije.

Prema navodima iz tog spisa, mrtvi stanuju u podzemnom svijetu Šibalaba, iz koga sa živima komuniciraju putem snova. Put u život poslije života, međutim, zavisi od pravilno izvedenog rituala, u kome boje igraju važnu ulogu.

Ukoliko ritual nije izveden po pravilima, sahranjeni ostaje zarobljen u prostoru između živih i mrtvih, sa kojim je svaka komunikacija prekinuta. Ovo vjerovanje je i dan-danas veoma snažno u narodu Kiče, piše National Geographic.