Sahadžija iz Istanbula više od pola vijeka pravi javne gradske satove

Samhal (70) govorio je o svom pozivu, načinima na koje se on tokom dugog niza godina mijenjao, ali i njegovoj budućnosti.

Još kao dječak posebno interesovanje je pokazivao za poslove koji iziskuju preciznu ruku i strpljenje.

”Kada sam imao četiri ili pet godina, imitirao sam crteže vodenim bojama na staklu koje je crtao moj brat, što je tada išao u osnovnu školu. Interesovalo me. Želio sam sam praviti igračke. Sjećam se jednog starijeg čovjeka iz naše mahale. Još kao petnestogodišnjak-šesnestogodišnjak družio sam se s njegovim sinom. Shvatio je da me zanimaju poslovi koji iziskuju preciznost. Povremeno sam odlazio u njegovu prodavnicu i pomagao. Tako je počelo i evo traje 54 godine”, dodao je Samhal.

Privukli su ga, ističe, krhkost sata i njegova kompleksnost.

”Uživao sam obavljajući ovaj posao. Kasnije sam postepeno napredovao od šegrta do majstora. Vremenom sam počeo popravljati dijelove, a kasnije nisam se mogao odvojiti”, rekao je Samhal ističući kako je njegovo radno mjesto bilo svojevrsna škola i da su disciplinovano radili.

Požalio se na nedostatak mladih koji se odazivaju ovom pozivu.

Samhal je ukazao na promijenjena očekivanja čovjeka i kako je njegovo zanimanje za druge ljude počelo gubiti na vrijednosti.

Smatra kako je sve više onih koji samo žele zaraditi bez pokazivanja određene ljubavi i poštovanja prema ovoj vrsti posla. Napredak tehnologije doveo je i do značajnih promjena u sahadžijstvu. Uprkos tome, dodaje Samhal, i danas postoje oni koji cijene ručni rad.

”Iziskuje trud i vrijeme. Ali kada završite i čujete ‘tik tik tik’, osjećate spokoj. To vam je ujedno i nagrada. Gledate taj rad. Iz ničega, ti dijelovi se spajaju i skoro da oživljavaju. Slično otkucaju srca”, kazao je Samhal.

Jedan od njegovih posljednjih projekata je sat u objektu uprave općine Beyoglu u Istanbulu.

”Sat prečnika 140 centimetara radi triipol do četiri godine. Izrada je trajala mjesec dana. Satovi su postali simboli. Nema potrebe za opisivanjem ulice ili bulevara prilikom određivanja mjesta susreta. Dovoljno je da kažete, ‘Kod sata na trgu”, pojasnio je Samhal.

Dodao je kako su uradili mnoge javne satove koji su postavljeni u gradovima širom Turske, ali i u zemljama među kojima su Rusija, Azerbejdžan, Kazahstan i Bugarska.