Zašto Mađarska nema more?

Mađarski premijer, ikona i svojevrsni lider desničarske Evrope Viktor Orban dignuo je na noge cijelu Hrvatsku postavljajući pitanja zašto Mađarska nema (hrvatsko) more i luke u našem zapadnom susjedstvu?!

Stavljajući cijelu priču u kontekst energetske krize i novih geopolitičkih odnosa, notorni Orban veli da Mađarska sada ne bi imala problema da joj „nisu uzeli“ pristup moru – tačnije dijelove hrvatske obale, imajući u vidu da je Rijeka za vrijeme austrougarske vladavine bila najveća mađarska luka.

Piše: Faruk Vele

Trending

Putin se obratio naciji: Ukrajinu smo pogodili novom raketom Orešnik. Ovo je sada globalni sukob

„Oni koji imaju more i luke mogu uvoziti naftu na tankerima“, traži Orban „povijesna prava“ i nastavlja:

„Da nam ga nisu uzeli, i mi bi imali luke“

Ko „ucjenjuje i prodaje Europi opasnu priču“

Odjednom Orban u Zagrebu više nije omiljen kao saveznik omiljenog „pratnera“ Milorada Dodika, istog onog lidera SNSD-a koji je podržavao granatiranje glavnog grada Hrvatske, a što mu Zagreb velikodušno prešutio da bi i za njih igrao pasove protiv „političkog Sarajeva“. Orban je hrvatskim medijima „bahata budala“, „desni populist i revizionist“, te „ucjenjuje i prodaje Europi opasnu priču“….

Karikaturalno je da sve to čitamo u istom danu kada „mali Franja“, aktuelni hrvatski predsjednik Zoran Milanović reafirmira politiku prvog hrvatskog predsjednika koja je bila daleko zlokobnija od „povijesnih prava“ koje ispostavlja Orban.

Veli Milanović kako bi se pokojni Franjo Tuđman stidio onog što HDZ Hrvatske radi (ili ne radi?) Hrvatima u BiH.

“Hrvatska je talac karijernih projekcija nekolicine ljudi. Egzistencijalne potrebe Hrvata u BiH se na ovakav bezočan način ignoriraju. Učinit ću sve od sebe, iako sam ne mogu, da svi znaju o tome…”, rekao je Milanović.

Da, da, upravo po uzoru na ponašanje „bahate budale“, „desnog populistu i reviziniostu“ iz Budimpešte, Milanović pokušava da nameće volju Zagreba Bosni i Hercegovini porukama u vezi sa Izbornim zakonom, pa čak i osporavanjem održavanja izbora u našoj zemlji. On Bosnu i Hercegovinu naprosto „ucjenjuje i prodaje Europi opasnu priču“.

„Da Alija opere noge“

Retorika koju koristi Orban je ista ona retorika u koju koristi danas Milanović, a ranije ju je u kontekstu BiH koristio Tuđman. To je ista politika koju danas veliča Milanović, a koja je s osjećajem gađenja prijetila da Bosni i Hercegovini neće dozvoliti izlazak na more, ni Neum, već samo „Alija i društvo mogu oprati noge!

„Što se tiče Neuma, budući da su tu imali – pristali smo jedino na to da su Klek – Neumu mogu imati neke turističke objekte koji bi bili na hrvatskom tlu, hrvatski teritorij, hrvatski suverenitet. Znači, jedna zajednička agencija za neke turističke agente, da bi si Alija i društvo mogli noge oprati. Pa, prema tome, nikakvog teritorijalnog ustupka u Neumu nismo dali“, smijuljio se Tuđman 21. septembra 1993. godine u razgovoru vođenom sa izaslanstvom HVO-a Posavine, te općinama Ravno, Čapljina i Stolac, odražnom u Predsjdničkim dvorima.

Inače, to je (ne slučajno) isti sastanak na kojem tadašnji vođa stolačkog HDZ-a Anđelko Marković raportira Tuđmanu da od „Bune do Stoca nema muslimana“.

Dok su jedinice regularne Hrvatske vojske (HV) razarale bh. gradove, prvi u Hrvata je, također, relako:

Prema tome, odbili smo bilo kakvu ideju da bismo teritorijalno dali mu Neum. A, onda su, kao kompromis, koji bi, evo, trebali Hrvati da prihvate, ovi suprsjedatelji napisali – da, evo, da bi oni predložili da se Muslimanima da, da imaju neki turistički objekt, ali ne samo pod svojom upravom, nego pod zajedničkim upravom u Neumu“, ističe on.

„Zemljica Bosna“

Isti politički kurs, kojeg Milanović reafirmira je Tuđman još dvije godine ranije, 27. decembra 1991. godine, vrlo jasno definirao:

“Znači, opstanak Bosne i Hercegovine u današnjim uvjetima sa hrvatskog gledišta je takav da se mi za nju ne samo ne moramo zauzimati, mi je ne smijemo otvoreno postavljati, ali zašto ne prihvatiti ponudu razgraničenja kada je to u interesu hrvatskog naroda. (…) Osim toga, jedan od naših ljudi u Bosni napravio je neki prijedlog o takvom jednom razgraničenju gdje bi Hrvatskoj pripala područja koja ste vi obuhvatili u svojoj zajednici Herceg-Bosni i zajednici Hrvatske Posavine, i vjerojatno zbog geopolitičkih razloga i Cazinska, Bihaćka krajina („Turska Hrvatska“), da bi to bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada nego i za budućnost“.

A šta od „ostatka BiH“?

„Da bi se znači iz preostalog djela, gdje bi ostali pretežito Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, da bi se moglo znači oko Sarajeva stvoriti jedna državica koja bi podsjećana na onu povijesnu zemljicu Bosnu koja bi bila, znači, tampon onda između tog razgraničenja Hrvatske i Srbije, koja bi se nužno onda u takvim uvjetima u većoj mjeri oslanjala na Hrvatsku (…) Prema tome, čini mi se da , kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku, međunarodno priznatu, tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće na maksimalno mogućim granicama. Da li bi to bilo baš i 30 općina ili 28 – to je čak sa tog gledišta od maje važnosti“, zaključit će Tuđman.

Možemo to, jasno, stavljati u razne oblande, ali je više nego jasno ta Milanović slično vidi „hrvatske interese“ o kojima govori u BiH.

Dok Milanović zaziva duhove pokojnika, dok Zagreb nastoji maksimalno koristiti položaj u Europskoj uniji i NATO-u protiv Bosne i Hercegovine, dok predsjednik Hrvatske vrijeđa građane Bosne i Hercegovine…, ne treba se čuditi što će doći čas da lider koji sanja ugarsko kraljevstvo, koji je simpatizer „carske Rusije“, Vladimira Putina, „Dodikov jaran“, iskoristi svoj položaj i Hrvatskoj postavi pitanje – zašto Mađarska nema more?!

Kada se jednom otvori Pandorina kutija „povijesnih prava“, veoma je neizvjesno kako će se ta priča završiti. A Hrvatska neka se i dalje bavi BiH. U inat svojim građanima.