Vatrogasci: Superjunaci i heroji koji brinu o našim životima

"Prva pomisao u glavi kada dobijemo poziv za intervencijom jeste prije svega spašavanje ljudskih života. Zbog toga i postojimo. Onda tek spašavanje materijalnih stvari. To se ne može objasniti, jer u tom trenutku čovjek drukčije razmišlja”, započinje svoj razgovor za Radiosarajevo.ba komandant sarajevskih vatrogasaca Ismet Tucak.

Naš sagovornik je, kako kaže, nastavio porodičnu tradiciju i radi kao vatrogasac od 1983. godine. Prošao je sva radna mjesta, a od 2011. godine obavlja funkciju komandanta Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo.

Kaže da mnogi ne znaju da je još davne 1883. godine u vrijeme austrougarske vladavine, osnovana prva vatrogasna brigada u Sarajevu za čije potrebe je izgrađena zgrada u kojoj se danas nalazi sjedište PVB-a.

„Danas, ukupno, imamo 198 zaposlenih profesionalnih vatrogasaca koji su raspoređeni u dva operativna centra na prostoru Kantona Sarajevo. Također, raspolažemo voznim parkom koji broji 52 vozila. Veliku pomoć pri rješavanju šumskih požara pružaju nam i dobrovoljna vatrogasna društva (DVD) kojih na području Kantona Sarajevo ima šest“, govori nam Ismet Tucak.

Kaže da su tokom rata pomagali svim građanima u Sarajevu. Nije se gledalo ime, nego su se gledali ljudski životi koje su spašavali iz vatre. U ratnim uvjetima imali su posebnu snagu. Znalo se desiti da svakodnevno imaju 10-ak velikih požara.

„Zamislite kako je bilo, jednim okom gasite vatru, a drugim okom pazite da vas ne pogodi snajper ili granata. I u takvim neljudskim uvjetima kada se Sarajevo nalazilo pod opsadom, mi smo časno i hrabro pokušavali na svakoj našoj intervenciji spasiti što se dalo spasiti“, s ponosom priča Tucak.

U svojoj priči, Ismet Tucak nam govori da mu je najteže bilo kada je gorjela Vijećnica.

„Sjećam se da se požar širio Vijećnicom, a mi nismo mogli ništa učiniti jer smo gasili požar s jedne strane zgrade, a na drugu stranu nismo smjeli preći zbog agresorskih napada koji su bili aktivni tokom požara. U tim trenucima nestalo nam je i vode i tada smo osjetili svu surovost ratnih dešavanja. Pokušali smo spasiti knjige, ali nismo uspjeli“, sjeća se komandant PVB-a.

Govori nam da je tokom ratnih dešavanja devet njegovih kolega pri intervenciji izgubilo život, a njih 14 teško je ranjeno.

Najviše se sjeća iskustva iz 1993. godine kada je spasio život jednoj djevojčici i dječaku kada je na njihovu porodičnu kuću na Grdonju pala granata.

„Dobili smo dojavu da je granata pogodila kuću i da gori. Kada smo došli na spratu je bilo dvoje djece na koje je pao čitav strop i bili su zatrpani. Djevojčicu sam našao ispod betona koji se obrušio, a dječak je bio na krevetu na koji su pala vrata. Njega je šteka od vrata spasila jer je napravila tačno toliko prostora da ga vrata skroz ne pritisnu i zahvaljujući šteki je preživio. Oboje njih sam izvukao ispod ruševina. Taj osjećaj kada spasiš dvoje djece neću nikada zaboraviti“, priča Tucak.

Danas, kako nam govori, vatrogasci nisu zaduženi samo za gašenje požara, kako to većina misli, nego se svakodnevno stavljaju na raspolaganje i kada su u pitanju saobraćajne nesreće, poplave, spašavanje životinja, kao i radovi na visinama.

„Svakodnevno se susrećemo i s čudnim situacijama u kojima moramo intervenirati. Skoro smo imali akciju spašavanja psa koji je upao u šaht dubine dva metra. I znate, mi se i na ovakve intervencije odazivamo bez ikakvog razmišljanja. To je naš posao i mi smo spremni biti u službi svih.“

Za kraj našeg razgovora, Ismet Tucak zaključuje da građani Kantona Sarajevo mogu biti mirni jer protupožarna zaštita Kantona Sarajevo nikada nije bila dovedena u pitanje, niti će ikada biti.

I nakon ove naše kratke posjete Profesionalnoj vatrogasnoj brigadi KS-a, sa sigurnošću možemo ustvrditi da su sarajevski vatrogasci pravi heroji i superjunaci koji se svakodnevno brinu ne samo za našu imovinu nego i za naše živote.