Uskoro u štampi | „Dekodiranje agresije“ – krunski dokaz zločina protiv države BiH!

U izdanju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari i Fakulteta političkih nauka (FPN) uskoro će se u štampi naći knjiga Dekodiranje agresije: Vrhovni savet odbrane SR Jugoslavije i rat protiv Bosne i Hercegovine.

Ovo značajno djelo naše bliže historije potpisuju respektabilan autorski tim: Dr. Muamer Džananović, viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Dr. Hikmet Karčić, Džananovićev kolega s Instituta, istraživač genocida, autor, prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka (FPN) u Sarajevu, te dr. Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari.

Knjiga nas podsjeća na decenijska, pa i višestoljetna nastojanja razaranja Bosne i Hercegovine i posebno njezine državnosti...

Trending

Hrvati trojkama zasuli koš BiH: Zmajevi izgubili prvi od dva ključna meča za odlazak na Eurobasket

Rat protiv Bosne

„Naša nova knjiga Dekodiranje agresije: Vrhovni savet odbrane SRJ i rat protiv Bosne i Hercegovine, pruža detaljnu analizu transkripata razgovora srpskog i srbijanskog političkog i vojnog rukovodstva iz perioda 1992. do 1996. godine, nudeći tako neophodnu perspektivu na politička zbivanja, odluke i vojne planove koji su uticali na rat protiv Bosne i Hercegovini“, priča za Radiosarajevo.ba profesor Turčalo.

Kroz kritičku analizu dokumenata, pojašnjava prof. Turčalo, namjera autora je bila da se javnosti omogući da stekne uvid u složene procese i namjere koje su stajale iza agresije na BiH.

Knjiga, koji se oslanja na transkripte Vrhovnog saveta odbrane SRJ i druge relevantne izvore, razotkriva mehanizme finansiranja i podrške (para)vojnih formacija (najčešće povezani sa zloglasnom Državnom bezbjednošću Jovice Stanišića, op.a.), kao i raspoređivanje vojnika JNA u kritičnim područjima u našoj državi.

„Ova publikacija, rezultat je saradnje Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu (FPN UNSA) i Memorijalnog centra Srebrenica, uz podršku Vlade Kantona Sarajevo, je i važan doprinos kulturi sjećanja i nužan alat za objektiviziranje historijskih događaja, kao što je agresija na Bosnu i Hercegovinu“, ističe profesor Turčalo.

Dr. Džananović: "Smatram da su rezultati istraživanja prezentirani u ovom djelu značajni iz više razloga."

„I političko rukovodstvo SDS-a u Bosni i Hercegovini na čelu sa Radovanom Karadžićem, ali i Milošević i Bulatović kao predsjednici Republike Srbije i Crne Gore – kao članovi Vrhovnog saveta odbrane, te Ćosić i Lilić kao predsjednici SR Jugoslavije i predsjedavajući VSO, zatim ostalo političko i vojno rukovodstvo, bili su potpuno svjesni snage međunarodnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine. Oni su zbog toga ulogu Jugoslavije u ideji, pripremi, organizaciji i izvršenju agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, slanju jedinica iz Srbije i CG u BiH, naoružavanju, finansiranju, obuci i svakom vidu podrške VRS i samoj RS pokušavali prikriti. Ova knjiga potpuno razotkriva ulogu Miloševića, kao ključnog pojedinca, njegovih najbližih političkih i vojnih saradnika u činjenici da samoproglašena Republika srpska ne bi bez njih mogla voditi rat nekoliko dana, a ne tri i pol godine“, govori dr. Džananović.

Milošević je upravljao Arkanom

Vrlo direktno, na sjednicama VSO potvrđuju se brojne činjenice od toga da je, primjerice, ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan bio pod direktnom komandom Miloševića i JNA/ VJ, do stavova Miloševića i njegovih saradnika o potpisanom Daytonu, što će čitateljima biti dosta interesantno.

„Među brojnim stvarima istakao bih jednu. Naime Slobodan Milošević je bio u potpunosti zadovoljan osvojenim hiljadama kilometara kvadratnih teritorije Bosne i Hercegovine, te ih je uvijek podrazumijevao i sabirao sa sa teritorijom Srbije i Crne Gore. To je jedan od niza dokaza da je cilj rata protiv Bosne i Hercegovine, genocid i zločini nad Bošnjacima bila tzv. „velika Srbija“. Milošević je za razliku od političkog rukovodstva samoproglašene RS mnogo prije Dejtona bio za završetak rata. Smatrao je da su velikodržavne, ideološke ciljeve ostvarili....“, objašnjava nam viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Zidanje „velike Srbije“

Podsjeća da, s druge strane mnogo je SRJ, uz svakako nametnute sankcije, finansijski i materijalno iscrpljivalo finansiranje i pomoć RS-u i tzv. republici srpskoj krajini (RSK).

„Kritizirao je Karadžića i saradnike što naprimjer 1994. godine su stava da je “mapa Bosne i Hercegovine nekompaktna” i što nisu do kraja realizirani neki važni strateški ciljevi srpskog naroda u BiH. U tom trenutku naprimjer Žepa i Srebrenica su pod kontrolom ARBiH. Međutim, Milošević je objašnjavao svojim saradnicima da Karadžić i saradnici usko gledaju na mapu BiH i da osvojene dijelove BiH treba posmatrati šire i crtati ih zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom. Bez obzira što Žepa, Srebrenica i Goražde nisu pod kontrolom njihovih snaga, smatrao je posmatrajući na takav način da je mapa tzv. „velike Srbije“ itekako kompaktna“, objašnjava Džananović.

Bez ovih značajnih uvida teško je razumjeti bližu nam historiju. Oni su značajni kako bi se kroz rasvjetljavanje svih historijskih činjenica stvorile pretpostavke mira. Zato su ovakva djela posebno značajna.

„U vremenima kada se istina često dovodi u pitanje ili čak i jednom dijelu javnosti smatra da se istraživanjem recentne historije ne treba ni baviti, „Dekodiranje agresije“ bit će značajan podsjetnik na važnost temeljnog, naučno-istraživačkog pristupa upravo toj dionici historije, te poziv na odgovorno i informirano suočavanje sa prošlošću. Time ne samo da čuvamo istinu od zaborava, već i gradimo temelje za bolju i mirniju budućnost“, zaključuje profesor Sead Turčalo.