U "deset najtežih godina" Inzko u BiH naplatio 5,8 miliona KM!

Ovog mjeseca, tačnije 13. marta, navršit će se tačno deset godina od kako je Valentin Inzko postao visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini.

Piše: Faruk Vele

Valjda je zbog toga Europska unija, onako simbolično, odlučila da umanji iznos novca koji izdvaja za finansiranje rada Ureda visokog predstavnika (OHR) u BiH, što je potvrdio i komesar za proširenje EU Johanes Han.

Pssst, Inzko spava

Čovjek koji je započeo mandat riječima "da nema čarobni štapić" za stanje u BiH, u proteklih deset godina pretvorio se u stranog zvaničnika specijaliziranog "za svadbe i sahrane". A mnogi ne kriju bi ga, zaista, voljeli vidjeti kao mrtvozornika ove zemlje.

Pojavljivao se Inzko na utakmicama sa šalom reprezentacije BiH, na "Večernjakovom pečatu" u Mostaru, kod Dragana Čovića, u Banjoj Luci sa Miloradom Dodikom (koji ga je nerijetko i vrijeđao) i skupovima njegovih prijatelja, ali je iz godine u godinu postajao sve očitiji simbol "odumiranja" međunarodne zajednice u BiH ili makar njezinog interesa za ovu zemlju.

Posebno je u tom smislu simbolična fotografija objavljena ovih dana na kojoj Inzko, navodno, spava (nije demantirano) dok govori nekadašnji član Predsjedništva SFRJ Bogić Bogićević na godišnjici obilježavanja 5. februara – Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina i 25. godišnjice stradanja građana na pijaci Markale.

Bogićević odao počast žrtvama opsade: Bolji život će doći kada budemo bolji ljudi

Bio je to mnogima karikaturalan primjer i krunski dokaz kako i međunarodna zajednica spava nad problemima BiH. Budimo pošteni, nije tu Inzko izuzetak. Christian Schwartz Schilling je itekako znao "skinuti s očiju" za sarajevskog mandata. Probudio se, vele, tek kad se vratio u Njemačku.

Istina, koristio je Inzko tzv. bosnke ovlasti, i to čak 50-tak puta. Ali je i tada smjenjivao policijske profesionalce poput Himzo Đonke, bivšeg komesara MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona (MUP HNK) koji je, paradoksalno, jedan od posljednjih koji su tako uklonjeni sa javne scene (nije odgovarao HDZ-u BiH), dok se nije usudio propitivati politiku Milorada Dodika. Čak ni septembra 2016. godine kada je tadašnji predsjednik RS organizirao i proveo neustavni referendum, školski primjer kršenja Daytonskog sporazuma.

Iako je prijetio bonskim ovlastima, kukavički je pobjegao pred aktuelnim predsjedavajućim Predsjedništva BiH. Nije reagirao ni na ostale provokacije i otvoreno negiranje genocida, apartheid i zabranu bosanskog jezika, pa čak ni kada je Vlada RS nedavno osnovala komisije koje će, činom revizionizma, utvrđivati šta se dešavalo u Srebrenici i Sarajevu.

Ali je zato Inzko spremno dočekao inicijativu Bakira Izetbegovića o promjeni naziva RS. Iako je sama inicijativa iz puno razloga upitna, posebno s aspekta svojih dometa i posljedica, te je čak poslužila kao "nabačena lopta" Dodiku, Inzko je tu ostao neprincipijelan. Pravio da spava i kada su Dragan Čović i njegov HNS usvajali deklaraciju kojom je negirana presuda u slučaju "Prlić i ostali" i najavljen kraj
Daytona. Naravno, u cijelom tom periodu Inzko je primao platu. Čak 25.000 eura! Mjesečno. Bez dodatnih naknada.

Iako je u medijima tvrdio da se odrekao dijela svojih primanja, Inzko nikada nije otvoreno demantirao ovaj iznos. S tim u vezi proizlazi zaključak da je u proteklih "deset najtežih godina" naplatio visokih tri miliona eura (oko 5,86 miliona KM).

Aferim. Reći će neki da ga ne plaća država BiH. Tačno, ali se ovaj iznos knjiži kao pomoć našoj zemlji.

Činjenica je da ovdašnji "lideri", oni koje su ovdašnji građani birali, samo na jednom tenderu "obrnu" ovaj iznos, ali Inzko, također, ne može izbjeći odgovornost za današnju Bosnu.

Možda bi bilo dobro da je uloga međunarodne zajednice manja, ali je položaj u kojem se nalazi BiH takav da i ovdašnji mediji donose analize s pitanjem "sprema li se raspad" ove države?

Europske maharadže

Zbog svega, međunarodna zajednica ne smije ponovo izdati Bosnu i Hercegovinu, a Inzko je primjer upravo službenika međunarodnih faktora koji cijelu stvar dovode do aspurda.

Ukoliko, kako tvrdi, ne može djelovati protiv onih koji negiraju državu i destabiliziraju zemlju, jer navodno nema podršku najvećeg dijela međunarodne zajednice, onda bi takvu politiku trebao demaskirati i makar dostojanstveno otići.

Spomenuta fotografija s početka ovog teksta trebala bi biti otrježnjujuća i za probosanske lidere, posebno bošnjačke, koji su proteklih decenija itekako navikli da njihov posao zaštite i jačanja interesa države BiH obavljaju razne europske "maharadže" (dok se oni brinu samo za svoje bogaćenje), ali je to vrijeme davno iz nas. To "retrogradne snage", usmjerene ka sepatarizmu i disoluciji BiH, itekako vide kao svoju konačnu šansu. Oni odavno čekaju ovaj trenutak. Budemo li čekali da se Inzko probudi, u ovakvom svijetu i međunarodnim odnosima, šanse da i u budućnosti proslavljamo godišnjice nezavisnosti slobodne i cjelovite Bosne i Hercegovine - treba to priznati i jasno glasnog izgovoriti - bit će sve manje.