Sumnjivo naslijeđe Roberta Kocha, njemačkog doktora u Africi

Njemački ljekar Robert Koch istraživao je tuberkulozu i bolest spavanja u Africi - i pri tome je riskirao ljudske živote. Kritičari i historičari raspravljaju o tome u svjetlu današnje borbe protiv pandemije.

Vrhunski naučnik ili beskrupulozni kolonijalni ljekar - ko je bio Robert Koch? Renomirani njemački Savezni zavod za infektivne bolesti nosi ime dobitnika Nobelove nagrade za medicinu, jednog od najznačajnijih mikrobiologa 19. stoljeća, piše DW. 

No, u vremenima pandemije koronavirusa, kada Institut Robert-Koch (RKI) svakodnevno objavljuje broj zaraženih COVID-om-19 i skreće pažnju na naučnika po kome je dobio ime, više od 110 godina nakon njegove smrti, sve više je kritičkih glasova. Neki od njih čak zahtijevaju novi naziv instituta, jer: proslavljeni ljekar-infektolog nije samo zaslužan za dobre stvari u njemačko-afričkim kolonijama, već je provodio i istraživanja na štetu ljudskih života.

Trending

Sarajevsko vrelo ljeto: Glas građana o izazovima vodosnabdijevanja

Za istoričara medicine Christopha Gradmanna sa Univerziteta u Oslu, debate o naslijeđu Roberta Kocha u Africi idu predaleko. Njima bi se moralo upravljati, kaže on za DW. Ne smije se stvarati crno-bijela slika, smatra on i pojašnjava:

"Djelovanje Roberta Kocha mora se smjestiti u kontekst vremena u kome je djelovao. Prosuđivanje o njegovoj ličnosti - kao predstavniku kolonijalne medicine - u godini 2022. je banalno", kaže Gradmann.

Njegov kolega Jürgen Zimmerer, profesor globalne historije na Univerzitetu u Hamburgu, ima drugačiji stav. Zimmerer je u svojim izvještajima naglašavao "beskrupuloznu" stranu Roberta Kocha, koji je po nalogu njemačke kolonijalne administracije i u jeku takmičarskog sukoba kolonijalnih sila u Africi istraživao bolest spavanja. Tu bolest, koja se u Africi proširila oko 1900. godine, uzrokuju mikroskopski paraziti koje prenosi muhe cece.

Koch je bio odgovoran za brojne zdravstvene eksperimente u današnjoj Tanzaniji, Togou i Kamerunu s ciljem pronalaska lijeka protiv bolesti spavanja. Većina njegovih pacijenata bila je smještena u karantenskim objektima, koje je on nazvao "koncentracionim logorima", i liječena je Atoxylom, supstancom koja sadrži arsen i, prema stručnoj literaturi tog vremena, visoko toksičnom u velikim dozama.

Institut: "Najmračnije poglavlje" Roberta Kocha

Koch je, smatraju njegovi kritičari, u koje se ubraja i haićansko-američka istoričarka Edna Bonhomme, prihvatio bol i mučenje hiljada pacijenata, uključujući i smrt. Bonhomme je u komentaru za arapski informativni kanal Al-Jazeera u oktobru 2020. priznala da se njegove namjere ne mogu konačno razjasniti.

"Ali ono što znamo je da su Kochovi postupci direktno doprinijeli kolonijalnom ugnjetavanju afričkog stanovništva", istakla je ona. Istraživački kampovi koje je on osnovao konsolidovali su nehumane tretmane i hijerarhiju u provođenju medicinskih eksperimenata, rekla je još Bonhomme.

Šta njemački institut kaže o ulozi uzora svog nekadašnjeg direktora Roberta Kocha? Ta institucija, osnovana 1891. kao Kraljevski pruski institut za infektivne bolesti, na čijem čelu je Koch bio do 1904. godine, odbila se izjasniti o tome u intervjuu za DW. Međutim, na njenoj web-stranici postoje informacije o Kochovoj upotrebi Atoxyla. U njima je posljednje veliko istraživačko putovanje u istočnu Afriku oko 1906. opisano kao "najmračnije poglavlje" u Kochovoj karijeri.

Prema RKI, korištenjem Atoxyla, Koch je u početku uspio postići uspjeh u liječenju poremećaja spavanja. Ali, njime se parazit u krvi pacijenta mogao suzbiti samo na kratko. "Koch je tada udvostručio dozu Atoxyla - iako je znao za rizike od agensa koji sadrži arsen", navodi se u sadržaju objavljenom na web-stranici. "Kod mnogih pogođenih pacijenata uočeni su bol i stomačni grčevi, a neki su čak i oslijepili. Ipak, Koch je ostao uvjeren u fundamentalne prednosti Atoxyla."

Pritisak zbog uspjeha i slave

Koch se predugo držao lijeka Atoxyl, bio je pod pritiskom da uspije, kaže Gradmann. Međutim, ovaj istoričar ne vjeruje da je Kochova praksa u to vrijeme uticala na današnji skepticizam o ispitivanjima lijekova i vakcinacijama - ni u Africi, kao ni na globalnom Sjeveru. Tanzanija je vrlo otvorena za zapadnjačku medicinu, a ta medicina se ne može svesti na jednog od njenih predstavnika, smatra on.

Prije svog posljednjeg putovanja, Koch je bio u zenitu svoje karijere. Godine 1882. objavio je otkriće patogena tuberkuloze, što mu je donijelo svjetsku slavu i 1905. priskrbilo Nobelovu nagradu za medicinu. On je uspio pokazati da je ovu bolest, od koje je smrtno stradao i dio stanovništva njemačkog Rajha, izazvala bakterija.

"Ako današnje standarde bez obzira na okolnosti primijenimo na istorijske ličnosti, onda će skoro svi dobiti lošu ocjenu. To bi bilo pogrešno i u slučaju Roberta Kocha. On je naime u Africi i od Afrikanaca prepoznat kao neko ko je otkrio bakteriju tuberkuloze i u tom smislu doživljavan kao uzor", kaže Gradmann u intervjuu za DW.

Ne može se povezati sa skepticizmom prema vakcinaciji

U Tanzaniji Richard Shaba iz njemačkog ureda u Dodomi to može barem potvrditi za mali dio osoba, poput onih iz stručnog svijeta. "Kochovo istraživanje malarije i tuberkulozie dobro je poznato u naučnim krugovima, ali to nije tema za obične ljude", rekao je Shaba za DW.

„Bilo bi pogrešno praviti paralele između tamne strane njegovih eksperimenata i otpora Tanzanijaca i Afrikanaca vakcinaciji protiv COVID-a-19“, kaže Shaba. To su, ističe, drugi razlozi koji nemaju nikakve veze sa Kochovim radom. Više je skepticizma usljed toga što ljudi obolijevaju nakon brzo razvijenih vakcina, pa nisu sigurni u njihovo djelovanje. "Danas je luksuz biti kritičan prema Kochovom ponašanju, ali koji istraživač u to vrijeme nije pravio užasne eksperimente u Africi u ime nauke?", pita Shaba. Prema ideologiji tog vremena, Koch bi - kao i mnogi drugi - sebe vidio kao superčovjeka u poređenju sa Afrikancima.