Slavenka Drakulić: "Da bi poljubila Arkana, Biljana Plavšić je preskakala leševe u Bijeljini"

U 77. godini preminula je Slavenka Drakulić, novinarka, publicistkinja i književnica, jedna od najprevođenijih i međunarodno najpoznatijih hrvatskih autorica. Članke, kolumne i političke komentare objavljivala je u domaćim i stranim novinama i časopisima, knjige je pisala na hrvatskom i engleskom jeziku, a neke su prevedene na tridesetak jezika. 

Povodom smrti istaknute intelektualke naših prostora podsjećamo na njezin tekst o Biljani Plavšić, osuđenoj za ratne zločine i jednoj od čelnica bosanskih Srba tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tekst je objavljen na portalu Eurozine (mreža kulturnih časopisa) u oktobru 2009. godine, a preveo ga je i objavio portal Peščanik iz Beograda: 

"Ima ona čuvena fotografija Biljane Plavšić u posjeti Bijeljini, snimljena u proljeće 1992. Stigla je tamo ubrzo nakon što su Željko Ražnatović Arkan i njegovi Tigrovi "oslobodili" taj bosanski grad od muslimana tako što su ih pobili. 

Trending

Raskol u SDS-u: Šef gradskog odbora u Banjoj Luci podnio ostavku, Vukanović otkrio ko 'trlja ruke'

Plavšić je došla da im čestita. Kao i uvijek elegantno obučena, sa svježom frizurom i na štiklama, toplo grli Arkana i ljubi ga. Morala je bukvalno da preskače leševe rasute po trotoaru. 

Sudeći prema fotografiji, to joj uopšte nije smetalo. 

Plavšić je sarajevska profesorica biologije, nekadašnja studentkinja zagrebačkog univerziteta, Fulbrightova stipendistica, naučnica s brojnim objavljenim radovima, dama finih manira koja govori nekoliko stranih jezika. Kao visoko rangirana političarka tokom rata, upravo je ta dama imala običaj da ubijanje muslimana naziva "prirodnom pojavom". Ljubeći Arkana u Bijeljini, samo je izražavala zahvalnost za dobro obavljen posao. 

Sada, poslije odsluženja dvije trećine jedanaestogodišnje kazne u švedskom zatvoru Hinseberg, Biljana Plavšić je slobodna.  

Pokajavši se na prilično spektakularan način, dobila je samo jedanaest godina za zločine protiv čovječnosti. Tako je izbjegla optužbu za genocid, koja bi je stajala 25 godina zatvora.  Sudije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ozbiljno su shvatile njeno pokajanje, u nadi da će to imati utjecaja na druge koji čekaju suđenje. 

Ličilo je to na hrabar i moralan gest osobe koja razumije svoj zločin i koja – kako je rekla – želi da poštedi srpski narod kolektivne krivice priznajući sopstvenu. Ali, ispostavilo se da je njeno ponašanje daleko od moralnih ili vjerskih principa. Prava namjera Biljane Plavšić otkrivena je proljetos, u intervjuu koji je dala švedskom časopisu Vi. Cinično je objasnila da je njeno "priznanje" bila obična iscenirana farsa. Učena profesorica finih manira svjesno je lagala kako bi dobila manju kaznu. Uopšte se nije pokajala. Ova licemjerna predstava pokazuje da je ponašanje Biljane Plavšić gore od ponašanja Radovana Karadžića, koga je u tom intervjuu nazvala "kukavicom" i "mafijašem". 

Nevjerovatno je da takva dama može da se žali na zatvorske uslove i govori kako "nijedna druga osuđenica u životu nije pročitala knjigu, a ipak nas tretiraju kao jednake". 

Kao da bi zato što je obrazovana trebalo da dobije povlašten tretman. Čovjek se pita: kako to da se nije sjetila tih silnih pročitanih knjiga kada je davala rasističke izjave o muslimanima? Koliko god ona mislila da je fina i obrazovana, ipak je kriva za neke od najstrašnijih zločina počinjenih u Bosni tokom rata – što je čini mnogo većim kriminalcem od svih ostalih osuđenica iz zatvora Hinseberg.  Ponovo se pokazuje da obrazovanje nije garancija viših moralnih standarda. I Radovan Karadžić je ne samo obrazovan već je i pjesnik; kao i Eduard Limonov, koji je pucao na Sarajevo s obližnjeg brda. 

Prije nekoliko godina sam u knjizi Oni ne bi ni mrava zgazili pisala o Biljani Plavšić kao pozitivnom primjeru žene koja je smogla hrabrosti da prizna svoja nedjela počinjena tokom rata. Divila sam joj se, jer je za takav čin bilo potrebno mnogo hrabrosti i moralne čvrstine. Vjerovala sam da je tako očitala lekciju balkanskim bjeguncima poput Karadžića, Ratka Mladića i Ante Gotovine. 

Užasno sam se prevarila."