Sarajlije grad zamijenile Kupresom: Zlatne medalje za kupreški sir

Sarajevska porodica Žilić pre četiri godine odlučila je da grad zamijeni Kupreškom visoravni i posveti se pravljenju kupreškog sira, svojevrsnog brenda tog podneblja. Kvalitet sira pravljenog od kravljeg, ovčijeg i kozijeg mlijeka, životinja koje pasu na toj planini, nagrađen je brojnim priznanjima na svim sajmovima i izložbama na kojima su nastupali.

I na ovogodišnjem, 86. međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu „Kupres milch“ dobio je tri priznanja – zlatnu medalju za tvrdi punomasni dimljeni sir i dvije velike zlatne medalje za tvrdi punomasni sir i tvrdi punomasni sir sa začinom.

Bračni par Smail i Munevera deceniju su se bavili prodajom sira, da bi prije četiri godine odlučili da preuzmu jednu mljekaru od farmera s kojim su sarađivali i stvore brend „Kupres milch“. Sa sinom Vedadom i kćerkom Vildanom, udruženim snagama, razvijaju brend kupreškog sira širom regiona, ali i šire, vodeći posebnu brigu o kvalitetu mlečnog proizvoda. 

„Uzeli smo staru kuprešku siranu i napravili objekat koji ima uslove za izvoz. Dnevno preradimo od dvije do tri hiljade litara mlijeka. Imamo namjeru da povećamo do pet hiljada litara i to bi bilo dosta za nas“, navodi Munevera.

Sirevi s aromom 22 ljekovite biljke 

Kupreški sir pravi se na tradicionalan način i jedinstven je po svom ukusu, a za to je zaslužno podneblje na kom nastaje. 

„U Evropi ima 72 endemske trave, a samo na Kupresu ima 22. Dakle, krave praktično pasu ljekovito bilje. Čak se i ulica naša gdje se nalazi sirana naziva Put ljekovitog bilja“, predočava naša sagovornica. 

Iz njihove sirane izlaze samo tvrdi sirevi koji su odležali najmanje tri mjeseca, a u osnovnoj paleti proizvoda ima šest vrsta sireva. Ali, prave i sireve po porudžbini. Od parmezana koji su odstojali dvije-tri godine, do sireva s kikirikijem, limunom, brusnicom, čak i sa tartufima. 

„Svaki dan se sir mora okretati, da bi bio ukusan i svoju proceduru zrenja odradio. Posao ne poznaje nedjelju i praznike. Tako da, kada je neki praznik, a radnici imaju slobodno, onda smo mi tu da radimo“, pojašnjava Munevera, dodajući da je ženski dio porodice zadužen i obrazovan za marketing i ekonomiju, dok je muški poljoprivredne struke. Tako četiri fakultetske diplome i znanje stečeno na fakultetima u potpunosti koriste za razvoj porodičnog biznisa, od tehnologije prerade, do obezbjeđivanja tržišta. 

Osim Bosne i Hercegovine, kupreški sirevi se mogu pronaći i na tržištu Crne Gore, ali i Turske, odnosno u Istanbulu. Takođe, ova mliječna poslastica, zahvaljujući velikoj dijaspori, ali i turistima, može se naći na gotovo svim kontinentima, ali i zemljama u okruženju.

Zahvaljujući zajedničkom poslu, ostali na okupu

Namjera je da pronađu distributera koji bi im omogućio da pokriju veće tržište, jer je dosadašnja praksa pokazala da sir s Kupresa ima veliki broj zainteresovanih kupaca. Prioritet im je da ova porodična manufaktura ostane sa visokim standardima kvaliteta.

Vedad Žilić, po struci je tehnolog, kako kaže, u ovom poslu je mnogo naučio bez obzira na fakultetsku diplomu i da je to iskustvo veoma značajno. 

Njegova majka kaže da su kroz proizvodnju sireva uspjeli da održe porodicu na okupu, koji su u tom poslu pronašli sebe i ne žele da odu iz zemlje, što je, na žalost, postala rijetkost. Priroda posla utjecala je i da veći dio svog vremena provode na 1.230 metara nadmorske visine, zamijenivši gradsku vrevu i smog svježim vazduhom i jedinstvenom prirodom. 

„Jeste da je daleko od Sarajeva, ali taj ambijent je zaista ljekovit“, zaključuje Munevera.