Banjalučko kolo sve više osvaja svijet

Banjalučko kolo, sprava osmišljena u ovom gradu, idealna je za pecanje na tekućim, bržim vodama iako se može koristiti i u stajaćim, kao što su jezera.

Enver Kljunić, penzioner, rekao je da godinama prilikom pecanja na plovak koristi kolo, jer je kako kaže funkcionalno zbog „španovanja“. 

"Silk, laks ili najlon kod rola ima neodređen položaj, a sa kolom je brža kontra i lakše je španovati, silk je uvijek u jednom finom pravcu, radi brže reakcije kada riba se javi na plovak", ispričao je Kljunić.

U jutarnjim satima Kljunić peca u centru grada, u blizini tvrđave Kastel. Hljeb koji stavlja na udicu privlači veliku pažnju škobalja kojih je na tom dijelu rijeke najviše. Kljunić je vješto namotao silk i prstom okrećući banjalučko kolo, izvukao ga iz vode, a zatim ga spustio u mrežu sa ostalim ulovom. 

"Stvar je u funkcionalnosti, precam i na rolu, isto imam štap i na rolu, ali mi je kolo draže jer mogu sa jednom rukom, sa rolom moram sa dvije ruke baratati, ovo sa jednom rukom i namotavam i i bacam. U suštini meni je lakše, dok nekome drugom je lakše na rolu", ispričao je Kljunić. 

Kaže da postoje indicije da je prvo kolo napravljeno oko 1930. godine, ali se ne zna ko ga je napravio. Od tada do sada mjenjalo se po veličini i težini, a sa današnjom varijantom mnogo je lakše hvatati ribu. 

Pravljenje kola iziskivalo je i znanje, ali i vrijeme, pa im je trebalo po desetak dana da uspiju završiti spravu. Prema njegovim riječima cijena kola se kreće oko 55 KM, a sada ih prave majstori, privatni preduzetnici koji imaju tokarske radnje. 

Banjalučko kolo za štap se može pričvrstiti uz pomoć nosača, ali i obično ljepljivom trakom. Može se koristiti na kratkim i na dugim štapovima kakve radije koriste ribari na bržim rjekama. 

Većina zaljubljenika u ribolov prilikom posjete Banjaluci obavezno kupi i kolo. Tako se kolo raširilo po svijetu.

"Ima jedna anegdota koju sam čuo od prijatelja koji je u Americi, pa isto hvata na banjalučko kolo odnio je u Ameriku i policija ga je kaznila, kažu: 'Hvatate na nepoznatu napravu", rekao je Kljunić i dodao da je taj prijatelji završio kod sudije za prekršaje i platio kaznu. 

Ipak je banjalučko kolo zainteresovalo Amerikance, pa su na internet pretraživaču potražili da vide o čemu se radi. 

"Ima u Švedskoj, Njemačkoj, na našim podnebljima Srbija, Hrvatska, Slovenija, tako da se to proširilo svagdje je poznato kao banjalučko kolo. Mi ranijih godina odemo recimo na Unu ili Savu i znaju svi da smo Banjalučani, jer smo samo mi koristili. Sada se proširilo tako da je to u nekom smislu kao brend, kao banjalučki ćevap, vrbaski čamac, tako i banjalučko kolo", kazao je Enver Kljunić. 

U Vrbasu je najviše takozvane bijele ribe, pri čemu škobalj najbrojniji, a ima i plodice, mrene, klena... Od drugih vrsta ponekad naleti lipljen i pastrmka, a dešavalo mu se i da uhvati i mladicu od sedam kilograma. Najveća riba koju je upecao u ribolovačkoj karijeri je som od 18 kilograma kojeg je na Savi uhvatio također uz pomoć banjalučkog kola.

Na pitanje ima li dana kada ne uhvati ništa, kaže da ima i da je to sasvim normalno. 

"I riba ima svoje, mora i ona da nas vara kao što i mi nju", dodao je Enver Kljunić.