Radiosarajevo.ba na Maršu mira: Hodati stazama smrti znači spoznati život

Hodati stazama smrti znači spoznati život, biti na Maršu mira svake godine nosi nove uspomene i priče.

Piše: Omer Kavazović

Hodajući stazama smrti po kojima su hodili Bošnjaci Podrinja tražeći kakav-takav spas od agresora, stvarno vam pokaže šta znači život.

Krenuli smo iz Nezuka, mjesta gdje su izmoreni i iscrpljeni i prestravljeni Bošnjaci hodali bježeći od agresora koji ih je želio istrijebiti. Neki su na tom putu stradali, čemu svjedoče brojni natpisi o masovnim grobnicama. Ove godine, stanovnici Nezuka prisjetili su se tih teških momenata i probijanja puta smrti. Duž ograde pored svoje džamije poredali su slike iz ovog sela iz 1995. godine.

Prolazimo pored mezara kapetana Hajre, legende Nezuka i heroja ovih ljudi. Ta fatiha njemu je jedino što možemo uraditi, da mu se odužimo, za njegov život i borbu. Mi danas samo slušamo priče o njemu, a fatiha je samo potvrda da smo svjesni njegove težine.

Put nas dalje vodi ka Parlogu, a usput smo, kao i svake godine navratili do naše Đule Zulić, koja nas svake godine svrati u svoju avliju da u njoj odmorimo i popijemo kafu. Đula za nas svake godine ima po neku priču, tako nam je ove ispričala scene iz vremena kad se vratila u svoj dom. U avliji je, kako kaže, našla razbijene flašice i dijelove tijela. Od tog prizora, kako kaže, ledi se krv u venama.

Na Parlogu nailazimo na prvu od stotine masovnih grobnica na ovom putu. Parlog čuva i uspomenu na Ejupa Golića, heroja odbrane ovog kraja i vodiča za izvlačenje Bošnjaka paklene 1995. Ako išta, ovaj put nam pokaže koliko smo gostoprimljivi.

Nailazimo na prvi punkt lokalnih mještana koji nas časte kafom, čajem sokovima i voćem. Uz blagoslovljenje ih napuštamo i idemo dalje.

Prešli smo put Zvornik - Kalesija, jednu od ključnih tačaka ka odbrani i izvlačenju ljudi iz Podrinja ka slobodnoj teritoriji. Hodamo prema Snagovu, tapat naših već umornih nogu odzvanja po vrelom asfaltu, a u herojskom Snagovu su nas dočekali kao oslobodioce. Snagovo je također tačka odbrane jako važna geografski i upravo ovdje je poginuo Ejup Golić.

Nakon razgovora sa lokalnim stanovnicima i kratkog odmora nastavljamo dalje. Kako se bližimo kampu u Liplju već nas hvata umor ali to nije ništa u usporedbi sa srećom kada ugledate vojnike OS BiH koji vam čestitaju, pozdravljaju.

Kako dan odmiče, a kolone ljudi izmorenih od prve etape dolaze u Liplje, već se čuje smijeh ali i pokoji žal na žuljeve što je i očekivano nakon 22 kilometra napornog terena.

Prvi dan je dobro prošao, već mi je u mislima Udrč, ta nepokorena planina, o kojoj ćemo pricati sutra, iz Mravinjaca.