Protesti u BiH koji su obilježili godinu: Od zlostavljane djece do gladnih rudara

Desetine protesta održano je prošle godine u našoj zemlji.

Gledajući razloge održavanja, bilo ih je više od 30. Gledajući broj dana, daleko više jer neki su protesti trajali danima, neki ulaze u svoj četvrti mjesec, a neki su „samo“ nastavak borbe za istinu koja se prenijela iz prethodnih godina poput mirnih okupljanja građana za Dženana i za Davida.

Dženan Memić stradao je u februaru 2017. godine i od tada njegova porodica nastoji otkriti istinu o onome što se desilo. Od početka tvrde da je ubijen i ukazuju na nepravilnosti u pravosuđu.

I porodica Davida Dragičevića se od maja prošle godine bori za istinu o stradanju ovog mladića. Skupove grupe Pravda za Davida policija je u Banjoj Luci rastjerivala, građane kažnjavala, branjeno im je okupljanje i paljenje svijeća za Davida, uništavano „Davidovo srce“. Ali ovaj pokret na kraju je godine prerastao u stranku i nastavit će da se bori.

Na ulicu su u godini s kojom smo se pozdravili prije devet dana izlazili i studenti, rudari, zdravstveni radnici, novinari, pacijenti, borci, navijači. Građani su negdovali zbog deponija, migranata, tražili su pravdu za bolesnu i zlostavljanu djecu.

Već u januaru 2019. smo imali protest demobilisanih boraca pred Federalnim parlamentom, tek jedan u nizu kojima smo svjedočili. Na ulici su bili i u februaru i sve dok nije usvojen Zakon o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica.

U aprilu smo imali i prvi online protest radnika, i to onih zaposlenih u trgovini, koji traže samo ono što im i pripada, a to je slobodan dan za praznike. U tome još nisu uspjeli.

Isti mjesec u štrajk su stupili i rudari jame Omazić RMU Banovići, a rudari su nažalost u protestima bili i u septembru. Čak su oni iz jama Stranjani i Stare jame RMU Zenica stupili u štrajk glađu, najteži oblik iskazivanja nezadovoljstva. Noć su proveli tu. Dan ranije oko 600 rudara bilo je i pred Vladom FBiH.

Drama u Banovićima: Na rudare poslali specijalce

Juni i juli su također obilježili radnički protesti. Pogađate već – zbog neuvezanog staža, problema čije rješavanje brojni nikada ne dočekaju. Tako smo pred zgradom federalne vlade u Sarajevu gledali radnice Borca, Krivaje, a pješice su iz Viteza za Sarajevo kretali radnici Vitezita. Radnike Aluminija gledali smo tokom cijele godine i u Sarajevu i u Mostaru i pred firmom, i pred centralom HDZ-a i na ulici. Ostali su zapamćeni njihovi zvižduci i psovke upućeni Draganu Čoviću.

Maj je bio u znaku protesta pred VSTV-om na koji je građane pozvao i ni više ni manje nego - ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

Cijelu su godinu obilježili i protesti građana zbog deponije Uborak Mostar. Ulaz u deponiju su blokirali u više navrata, a posljednji put, u decembru, počeli su im stizati i prekršajni nalozi u iznosu od 500 KM i to nakon što je, kako su sami posvjedočili, policija bila brutalna prilikom deblokade.

Mještani naselja oko deponije su od 4. decembra pred deponijom 24 sata dnevno. Traže njeno zatvaranje i nemaju namjeru odustati.

Zbog deponije, ovaj put sarajevske, protest je bio u septembru. Nešto ranije, krajem jula, ispred ambasade Hrvatske se okupila grupa aktivista iz organizacije Climate Save Bosnia zbog odluke Hrvatske da gradi deponiju nuklearnog i radioaktivnog otpada na granici sa BiH.

I jesen je bila burna.

Posljednji dan septembra protestovali su i novinari zbog sve većih pritisaka na njih. Okupljanje je počelo ispred prostorija FK Sarajevo, a nakon što su dvije osobe, koje su se predstavile kao navijači tog kluba, 27. septembra prisilile zaposlenike portala Radiosarajevo.ba da izbrišu tekst o hapšenju navijača tima s Koševa u Bjelorusiji.

Austrijski mediji o protestu bh. novinara i napadu na redakciju "Radiosarajevo.ba"

Protestovali su i navijači FK Sarajeva, ali 4. decembra, nakon otkaza Husrefu Musemiću.

Od 2. septembra u štrajku su radnici zaposleni u zdravstvu Kantona Sarajevo. Nema naznaka da će se njihovi zahtjevi riješiti.

KS / Medicinari uzvikuju ispred Vlade KS: Napolje, napolje!

No, prava nisu ugrožena samo medicinarima u Sarajevu. I zaposlenici SKB Mostar bili su u štrajku upozorenja, doktori iz USK održali su protestnu šetnju 4. marta nakon što su dvije sedmice proveli u generalnom štrajku. U maju su nezadovoljstvo iskazali i doktori medicine i stomatologije s područja cijele Federacije BiH koji su tražili reprezentativnost sindikata.

U vrlo rizičan protest odlučili su se pacijenti na dijalizi. Okupili su se 30. oktobra pred Kliničkim centrom Univerziteta u Sarajevu, nezadovoljni što nema transplantacija i siti višegodišnjeg, višedecenijskog života na dijalizi odlučili se isključiti s aparata. Srećom, isti dan dobili su obećanja iz Vlade FBiH pa su protest prekinuli.

Protest dijaliznih pacijenata ispred KCUS-a: Pozlilo ženi, intervenirala Hitna

U novembru je zabilježen i mirni protest građana Tuzle zbog najave otvaranja migrantskog centra. Nezadovoljstvo situacijom s migrantima i izbjeglicama iskazalo je i nekoliko stotina građana Bihaća, Bileće.

Ono zbog čega se srce stezalo od tuge i srama bile su fotografije štićenika Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine u Pazariću na kojima se vidi kako su vezani za krevete, radijatore... Fotografije je objelodanila zastupnica Sabina Ćudić. Nije dugo trebalo da građani ogorčeni izađu na ulicu. Protesti su bili višednevni, a proširili su se na Zenicu, Tuzlu, Mostar. O zlostavljanju djece izvijestili su svjetski mediji.

Još jedna teška priča natjerala je građane pred KCUS – zbog odbijanja liječenja maloljetne Nadin Smajlović.

Protestvovali su studenti, oni iz doma u Nedžarićima zbog loših uvjeta stanovanja i decembra bez grijanja. Protestvovali su i roditelji učenika koji pohađaju Richmond Park koledž u Bihaću zbog hapšenja direktora ove škole Fatiha Keskina.

U decembru je stotine studenata Farmaceutskog i Stomatološkog fakulteta, te Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu protestovalo zbog dvomjesečnog prekida nastave.

Šta nam govore ovi protesti i je li ih bilo malo ili puno?

Amer Osmić, sociolog, kazao je da se, kada se sagleda broj protesta, vidi da građani nisu generalno mnogo nezadovoljni, te da su protesti bili lokalnog karaktera.

„Tog građanskog nezadovoljstva koje bi obuhvatilo cijelu državu nije bilo u 2019. godini, izuzmemo li protest u RS u vezi s pokretom Pravda za Davida. Protestovali su oni koji su direktno bili pogođeni određenom odlukom ili situacijom. Da ima građanske solidarnosti nismo mogli primijetiti. Ono što ja vidim kao razlog jeste da građani generalno ne vide da će protestima biti bolje, a drugi razlog je što se građanski aktivizam iz realnog prenio u cyber prostor, na društvene mreže uglavnom, na kojima građani iskazuju nezadovoljstvo“, dodao je Osmić.

Napravio je paralelu s 1. majem koji se obilježava kao Praznik rada.

„Veliki je broj nezaposlenih, po nezaposlenosti mladih smo drugi u svijetu, a taj praznik tretiramo kao mogućnost da odemo na izlet ili da se družimo, a ne da se, kako to rade savremene demokratije, iskaže nezadovoljstvo“, rekao je Osmić.