Prošla godina tuge i boli za 8 mladih iz Posušja: Kad srce pred bolom zanijemi

Prošlo je 12 mjeseci tuge i boli nakon tragedije koja je prošle godine 1. janaura 2021. pogodila grad Posušje i Bosnu i Hercegovinu.

Podsjećamo na priču od 2. januara, dan poslije tragedije u Tribistovu, koju je ekipa portala Radiosarajevo.ba napravila u okolici Posušja, nedaleko od vikendice u kojoj je stradalo osam mladih djevojaka i mladića u novogodišnjoj noći sa prelaza iz 2020. u 2021. godinu - da se nikada nigdje ne ponovi.

Nisam imala dovoljno svijeća, samo pet, a njih osmero... Šokirani smo, šta reći nakon svega ovoga, kaže u grču ekipi portala Radiosarajevo.ba žena u Tribistovu, nedaleko od Posušja, uz saobraćajnicu koga vodi prema Blidinju, gdje se u novogodišnjoj noći dogodila nezapamćena tragedija u kojoj je nesretnim slučajem Bosna i Hercegovina ostala bez osam mladih života.

Trending

Iz OHR-a poručuju: Preimenovanje ulica u Srebrenici ne gradi povjerenje u društvu

Napisali: Faruk Vele i Almir Sokolović
Foto i video: Dženan Kriještorac

Na ivici je suza, kao da će upravo ispustiti vrisak iz duše u kojoj se sakupila sva bol ovdašnjeg čovjeka.

Uz pokoju riječ, više nijemim pogledima i gestikulacijama, razgovaramo o smrti četiri djevojke i četiri mladića koji su se ugušili od posljedica trovanja plinom. Čovjek pred ovolikom boli zanijemi.

Očaj, tuga, bol...

Devetnaestogodišnjeg Ivana Miličevića, njegovog vršnjaka Stipu Romića, zatim Mirelu Rezo, Žanu Pavković, Miu Soldo, Stipu Pavkovića, Mariju Pavković, te Stjepana Jukića, za kojima iskreno tuguju cijela naša zemlja i regija, posuški kraj i njihova Hercegovina će vječito pamtiti.

Noć već pada u ovom hercegovačkom mjestu... Iz pokoje kuće izviruje ljudska sjenka. Muk. Pored puta na više mjesta nailazimo svijeće koje ljudi spontano ovdje pale za duše nevinih mladića i djevojaka.

I nebo je plakalo za njima. Hercegovačka zemlja natopljena suzama, nijemo stoji pred pitanjem - zašto?

Očaj, tuga, bol..., jedino su što danas stanuje u zapadnoj Hercegovini.

Na putu srećemo tri pogrebna kombi vozila uz pratnju policije. Tijela stradalih prebacuju se na Sveučilišnu bolnicu u Mostaru, gdje će biti obavljena obdukcija.

"Pustite me da je vidim, da je zagrlim", govorio je jedan neutješni otac prepričavaju nam kolege u Posušju.

To su scene pred kojima ostajete bez riječi, ma koliko novinarskog iskustva imali.

Prolazimo gradom u kojem su ugostitelji uglavnom samostalno zatvorili svoje objekte, iako je Općina Posušje s mladim Antom Begićem na čelu odmah propisala takve mjere. Dugo ovdje nikome neće biti do muzike i proslave.

U centru grada dominira video-zid na kojem se nalazi osam svijeća. Grad tuguje.

"Ovo je za sve nas veliki šok. Prominit' ne možemo ništa", veli nam stariji Posušak.

Srećemo i uplakane ljude, prve rođake stradalih, a među kojima i strica jednog od stradalih.

Pričaju nam kako je došlo do "prvog glasa o nesreći".

"Ovi što su slavili s njima, javili su da im ne odgovaraju na pozive... ".

Kažu nam da je "puno priča", ali da policija i ljekari trebaju kazati svoje.

"Puno je raznih priča, dok policija i doktori ne kažu svoje ništa sa sigurnošću ne možemo znati".

Otišli u tišini

Prilazimo 21-godišnjem Marku Đereku, čiji je prijatelj Ivan Miličević preminuo. Veli nam da mu je ovo "najgori početak godine koji pamti u životu".

"Strašno je ovo... Poznavao sam ih sve. Išao sam u razred sa Ivanom Jukićem. Ivan Miličević mi je bio jako dobar prijatelj, prije četiri dana sam bio s njim na kavi... Dakle, sa mnom su išli u školu, završili školu. Žao mi je što se ovo dogodilo. Mene je ovo užasno pogodilo, nisam mogao vjerovati...", kaže nam Đerek.

Bili su super mladi ljudi

David Bašić priča kako je sve preminule poznavao izviđenja, a da je s jednim igrao stalno nogomet.

"Pogodilo me je ovo, kao i svakoga u gradu. Koga ovo neće pogoditi... Veoma sam tužan. Slavili smo kod mene u vikendici i na kraju smo čuli preko medija ovu tužnu vijest", u suzama govori Bašić.

Luka Kovač dodaje da je ovo što se desilo u Posušju, prije svega, velika bol.

"Bili su super mladi ljudi, nema sa njima šta reći", govori nam Kovač.

Upitan o tome što se, zapravo, dogodilo Đerlek podvlači:

"Imaju razne priče. Govore da su bile loše cijevi kroz koje je prolazio plin, da su jednostavno zaspali. Čuo sam i da su dvojica ili trojica, također, bili na proslavi, ali da su se izvukli jer su morali ranije na posao, pa su otišli".

Poručuje mladima u Posušju "da se mole Bogu i da se čuvaju".

Molimo se...

Upućujemo se na misu u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Posušju. Redovna je misa, no brojni građani spontano dolaze nakon velike tragedije koja se dogodila Tribisovu.

Svećenik je na misi kazao okupljenim vjernicima "da su svi itekako svjesni kako je tragično počela ova Nova godina".

"U ovoj svetoj misi uz običajne nakane uključimo i one koji su tragično stradali. Molimo se i za njihove obitelji, da mognu sve ovo izdržati i nastaviti živjeti. A mi svi skupa pred svojim Bogom iskreno i ponizno priznajmo i pokajmo se za sve svoje grijehe...", kazao je svećenik lokalne crkve.

Poslije mise dio građana se upućuje na gradski trg gdje se u tišini i molitvama, paleći svijeće, opraštaju od svojih prerano preminulih sugrađana, rođaka i prijatelja...

Posušje pamti!

Ivan Miličević, rođen 29. 8. 2001. u Posušju, nastanjen u Poklečanima, Posušje,

Stipe Romić, rođen 27. 9.2001. u Posušju nastanjen u Poklečanima, Posušje,

Mirela Rezo rođena 8. 9. 2001. u Švicarskoj nastanjena u Posušju,

Žana Pavković, rođena 15. 9. 2001. u Splitu nastanjena u mjestu Vrpolje, Posušje,

Mia Soldo, rođena 4. 8.2001. u Splitu nastanjena u Sutini, Posušje,

Stipe Pavković, rođen 22. 9.2001. u Mostaru nastanjen u Vrpolju, Posušje,

Marija Pavković, rođena 16. 4. 2001. u Splitu nastanjena u Vrpolju, Posušje,

Stjepan Jukić, rođen 9. 8.2001. u Mostaru nastanjen u mjestu Batin, Posušje.

Prisjećajmo ih se u našim mislima i molitvama. Jer, cijela Bosna i Hercegovina danas je u Posušju.

Oni su naši, a mi njihovi, i želimo da znaju da danas iskreno tugujemo sa njima.

Drago Posušje i Hercegovino, Sarajevo i cijela naša domovina su uz vas...

A osam tinejdžera iz naše lijepe Bosne i Hercegovine, osam djevojaka i mladića - NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI.