Profesor posvetio pjesmu tragično stradalim zaposlenicama OŠ Kovačići

Tragična saobraćajna nesreća u kojoj su živote izgubile četiri zaposlenice Osnovne škole "Kovačići", 12. aprila, potresla je cijeli region. 

U saobraćajnoj nesreći na Darivi poginule četiri uposlenice OŠ 'Kovačići'

Lejla Sadiković, Merima Balkić, Almina Ćorović i Mina Kadrić smrtno su stradale kod Darive, u blizini Sarajeva, kada su u automobilu iz neutvrđenih okolnosti, skrenule s ceste i završile u provaliji dubokoj 200 metara.

Ova tragedija nikoga nije ostavila ravnodušnim. Dirnula je u srca i u tugu zavila sve ljude koji su poznavali porodice, ali i mnoge druge širom regiona.

Emotivna objava prijateljice: Molila sam Boga samo da nije Merima

Amater pjesnik i samouki muzičar Amir Pušina, koji je inače vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za Pedagogiju, nastradalim kolegicama je posvetio pjesmu.

On je kroz tužne stihove odao počast i na neki način ih sačuvao od zaborava.

„Tužan, pretužan! Posvećujem kompoziciju Niz Unu mojoj dragoj Merimi Balkić, pedagoginji koja je nosila Unu u sebi. Posvećujem pjesmu koju nedavno napisah Merimi i dragim kolegicama Lejli, Amini i Mini“, kazao je Pušina.

Kroz razgovor za portal Radiosarajevo.ba saznajemo da je tragično nastradala Merima Balkić bila njegova studentica, koje se jako dobro sjeća i o njoj ima samo riječi hvale. 

„Bila je tiha, samozatajna i jako vrijedna, unutarnje motivirana i povučena. Upravo takva je bila i kada sam je s ostalim studentima vodio na praksu u školu, gdje je i radila. Uvijek je bila predana radu“, prisjetio se.

Potaknut ljubavlju, čuđenjem i strahom, kako kaže, pjesma i kompozicija nastali su nešto ranije - iz čiste emocije, nostalgije, čežnje i ljubavi.

Lahka vam zemlja Bosanska
Kako si lijepa, duša moja!
Kome li cvjetaš u tihu noć?
O, snovi pusti, neka bude!
Pa latice tvoje, na oči mi panu,
Pa tijela opet neka zablude.
Ne čekaj vjerno, kao Wei Sheng,
Skoro će plima, valja poć.

„Ovo su stihovi koje posvećujem svojim kolegicama. Vijest o njihovoj smrti me je potresla. Bio sam šokiran kada sam čuo da je i moja studentica Merima među njima. Jednostavno, došlo je navale emocija, bujice misli, asocijacija i sjećanja“, priča Pušina.

Kompoziciji je dao simboličan naziv jer je Merima, kako ističe, Unu nosila u sebi.

„Una je metafora, poruka i pouka. Kada se vozite, recimo, čamcem Una klobuča pa se umiri pa vas odjedanput ponese pa utihne, rijeka koja je nepredvidiva. Takva je upravo bila i Merima. Lijepa, samozatajna i prkosna.“, rekao je sjetno Amir Pušina za portal Radiosarajevo.ba