Profesor Pettigrew: Beograd i Zagreb ne odustaju od ciljeva - "velike Srbije" i "velike Hrvatske"

U utorak i srijedu, 5. i 6. augusta, članice Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Regionalni savez udruženja logoraša regije Banja Luka i Savez udruženja logoraša USK "Dr. Irfan Ljubijankić", zajedno sa svojim članicama i Udruženjem Sedra obilježiti 33. godišnjicu zločina na području Sankog Mosta i Prijedora.

Oni će tu godišnjicu obilježiti u utorak na lokaciji prirodne jame, masovne grobnice Hrastova Glavica kod Sanskog Mosta, a u srijedu u nekadašnjem logoru Omarska kod Prijedora.

Nacionalistički projekti

Prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut, član Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale u izjavi za portal Radiosarajevo.ba upozorava na "neuspjeh međunarodne zajednice da preuzme odgovornost za inicijative tranzicijske pravde u Bosni koje bi odale počast žrtvama i spriječile ponavljanje zločina". Profesor Pettigrew će posjetiti nekadašnja stratišta i pružiti podršku preživjelim žrtvama i njihovim porodicama.

Trending

Dragan Bursać: Od Luburića do Primorca, krivi smo mi što šutimo!

"Kako smo nedavno obilježili 30 godina od genocida u Srebrenici, bilo je važno podsjetiti i da je genocid u Srebrenici u julu 1995. godine bio kulminacija više od tri godine agresije Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrdio je postojanje udruženih zločinačkih poduhvata koji su imali za cilj uspostavljanje tzv. 'velike Srbije' ili 'velike Hrvatske' kao etnički homogenih teritorija činjenjem ratnih zločina, uključujući zločine počinjene u Omarskoj 1992. godine", govori profesor Pettigrew, te nastavlja: 

"Te ultranacionalističke ideologije iz ʼ90-ih i dalje teže ostvarenju svojih ciljeva. Negiranje genocida, veličanje ratnih zločinaca, kao i nedavne žestoke uvrede i prijetnje koje je osuđeni ratni zločinac uputio građanima Bosne, predstavljaju dokaz kontinuiranih podjela i nastojanja da se ostvare ideološki ciljevi iz ʼ90-ih. Nacionalistički projekti su, djelimično, bili ohrabreni neadekvatnim pravosudnim odgovorom na zločine. Na primjer, relativno je mali broj presuda za genocid, kazne zatvora su blage, a zatvorenici se prijevremeno puštaju na slobodu." 

Međunarodna zajednica nije ništa naučila 

Prema njegovim riječima, čini se kao da MKSJ nije naučio iz vlastitih nalaza. 

"Od prvih do posljednjih presuda, Tribunal je utvrdio da je postojao zajednički plan za trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa teritorije u Bosni koju su svojatali bosanski Srbi. Međutim, uprkos dosljednim nalazima u vezi s genocidnim planom, Karadžić i Mladić nisu osuđeni za genocid za zločine počinjene u Prijedoru ili u Omarskoj. Osim toga, međunarodna zajednica nije prepoznala da su Bosni, kao društvu koje je preživjelo genocid, potrebne inicijative tranzicijske pravde kako bi se osigurao razvoj kulture sjećanja - uključujući komemoracije, memorijale, muzeje i obrazovne programe koji bi omogućili da se poduče buduće generacije i da se spriječi ponavljanje zločina. Međunarodna zajednica je, čini se, pretpostavila da će same presude za genocid i druge zločine biti dovoljne da se postigne pravda u Bosni i da će one 'doprinijeti obnovi i očuvanju mira u regionu', što je bila zvanična misija MKSJ-a", naveo je ugledni međunarodni stručnjak. 

Dodao je kako je rezultat ovih činjenica to da je danas preživjelima zabranjeno postavljanje spomen-obilježja na mjestima poput Doma kulture Pilica gdje su počinjeni zločini bili dio genocida u Srebrenici. Ratni zločinci se veličaju širom RS-a. 

OHR mora djelovati 

Istovremeno, mural kojim se veliča Ratko Mladić u Kalinoviku je samo jedan primjer te patologije. 

"Neuspjeh međunarodne zajednice da podrži inicijative tranzicijske pravde je doveo do normalizacije negiranja genocida i govora mržnje u entitetu RS, čime se povećava opasnost od ponavljanja zločina. Takav ishod ukazuje na to da međunarodna zajednica nije shvatila svoju odgovornost kada je u pitanju tranzicijska pravda. Pitanje koje se sada postavlja jeste hoće li međunarodna zajednica i Ured visokog predstavnika (OHR) izvući pouke iz svog neuspjeha i početi podržavati memorijalizaciju te procesuirati negiranje i veličanje ratnih zločinaca. Međutim, Ured visokog predstavnika (OHR) do sada nije bio spreman iskoristiti Bonske ovlasti kako bi uspostavio zaštićena nacionalna spomen mjesta na lokacijama poput Omarske, Sportske dvorane "Partizan" u Foči, Viline Vlasi u Višegradu ili Barutnog magacina u Kalinoviku - na način na koji je uspostavljen Memorijalni centar u Srebrenici", upozorio je. 

Pita se - u kojem trenutku nečinjenje postaje saučesništvo u negiranju? 

"Vrijeme je da OHR poduzme konkretne korake kako bi podržao prava preživjelih i odao počast žrtvama. Komemoracija predstavlja otpor nacionalističkim ideologijama iz ʼ90-ih, koje i dalje predstavljaju prijetnju. Komemoracija ima važnu ulogu u obnovi i iscjeljenju postgenocidnog društva koje je duboko traumatizirano. Nadahnjuje me hrabrost preživjelih, njihova posvećenost istini i moralno vodstvo, dok se prisjećamo žrtava. Takva hrabrost i ovakve komemoracije pružaju nadu u demokratsku budućnost Bosne, u kojoj se poštuju ljudska prava – uključujući i pravo na sjećanje", zaključuje profesor Pettigrew, poručujući da mu je čast stajati uz preživjele i članove porodica u Omarskoj.