Problem kažnjavanja maloljetnih prestupnika (III)

Ahmed Burić je novinar i književnik iz Sarajeva. Objavljivao je u većini važnijih listova i publikacija na području Jugoistočne Evrope. Ovaj članak, koji ekskluzivno objavljujemo u tri nastavka, napisan je kao dio Balkan Fellowship for Journalistic Excellence, inicijative Robert Bosch Stiftung i ERSTE Foundation, u saradnji s Balkan Investigative Reporting Network.

Piše: Ahmed Burić, Sarajevo i Budimpešta

Prvi dio 
Drugi dio 

Treći dio:
I Mađarska je bivša komunistička zemlja, ali ona se nije morala nositi s kolapsom institucija, kao što je bio slučaj u Bosni poslije ratova i raspada bivše Jugoslavije u prvoj polovini ’90-ih.

Iako je Mađarska, koja je članica EU od 2004., sprovela reforme i posebne mjere da bi usaglasila svoj krivičnopravni sistem sa evropskim načelima, ova zemlja imaj visoko razvijeni zakon o maloljetničkoj delinkvenciji još od 1908. godine. Umjesto zatvaranja maloljetnika, osnovu mađarskog pravosudnog sistema čine rehabilitacija i upotreba alternativnih kazni, kao što su posredovanje i reformatorski programi.

Maloljetnički pravni sistem u Mađarskoj*
•    Oko 92 posto slučajeva su prestupi nižeg stepena koji se prije procesuiraju u specijalnim općinskim nego u okružnim ili višim sudovima
•    U prosjeku se krivično goni između 6.000 i 7.000 maloljetnika svake godine u Mađarskoj
•    Oko 25 posto osuđenih maloljetnika dobija zatvorske kazne koje se ukidaju u oko 80 posto slučajeva
•    Većina maloljetnih prestupnika dobija uslovne kazne i od njih se obično zahtijeva da učestvuju u posredovanju zajednice i drugim programima “restorativne” pravde
•    Sudovi godišnje šalju između 200 i 300 maloljetnika u ustanove za reformaciju
Izvor: Ujedinjena baza podataka istražne, tužilačke i pravosudne statistike (ENYÜBS)

“Trudimo se da damo prednost disciplinskim mjerama i uslovnim kaznama u odnosu na kažnjavanje. Naravno, mora se prvo utvrditi da zločin nije težak i da nije podložan najvećoj mogućoj kazni”, kaže dr. Péter Bogár, šef Odjela za zaštitu djece i omladine pri Uredu glavnog tužitelja u Budimpešti.

“U takvom okruženju, tužitelj ima sasvim novu ulogu. U slučajevima maloljetnika, izvještaj o socijalnim uslovima života – koji sastavlja nadzornik za uslovnu slobodu – i izvještaj iz škole obavezni su elementi zvaničnog policijskog dosjea. Proučavanje socijalnih uslova života prestupnika veoma često je ključno za odluku sudije.”

I u Mađarskoj se krivično odgovoran postaje sa 14 godina, a mlađima od 14 koji su počinili zločin bave se agencije za zaštitu djece.

U prosjeku, između 6.000 i 7.000 maloljetnika krivično se goni svake godine u Mađarskoj, a oko 25 posto njih dobija zatvorsku kaznu, prema Ujedinjenoj bazi podataka istražne, tužilačke i pravosudne statistike (ENYÜBS). U praksi, većina kazni se ukida. U zatvor svake godine ide oko četiri posto mladih prestupnika, dok većina njih dobija uslovnu kaznu.

Rehabilitacija prije kazne
Svake godine, između 200 i 300 mađarskih prestupnika za koje sudovi smatraju da nisu uspjeli popraviti ponašanje pod uslovnom kaznom i nadzorom, šalje se u popravne ustanove kao što je “Rákospalotai Javítóintézet”.

Mlade prestupnice provode između jedne i pet godina u popravnoj ustanovi "Rákospalotai Javítóintézet" (Foto: Ahmed Burić)

Rehabilitacija čini srž budimpeštanske Rákospalotai Javitóintenzet , popravne ustanove za maloljetne djevojke.

Sve štićenice počele su služiti kazne između 14. i 18. godine. Umjesto da kaznu služe u zatvorima za mlade, specijalne sudije sudova za maloljetnike šalju djevojke ovamo na period između jedne i tri godine, u nadi da će ih vrijeme provedeno ovdje odvratiti od zločina.

Režim u 'Rákospalotai Javítóintézetu' nije toliko strog kao u tradicionalnim popravnim domovima. Štićenice moraju živjeti po određenim uslovima, ali njihovim porodicama je dozvoljeno da posjete centar jednom u dvije sedmice, dok same djevojke smiju pod nadzorom ići kući jednom mjesečno.

Djevojke su počinile zločine kao što su pljačke, ili su višestruke sitne prestupnice, a program je smišljen tako da ih spriječi da izrastu u okorjele, vjerovatno nasilne, punoljetne kriminalke. One su podvrgnute specijalističkoj obuci koja im pomaže da pronađu posao i ponovo se uklope u društvo.

“Ovo su posebne, alternativne kaznene mjere, to nije ‘pravo’ kažnjavanje. Ako sud smatra da prestup nije dovoljno težak za zatvorsku kaznu, djevojke se šalju u našu ustanovu. Ovdje je naš prvenstveni cilj da im izgradimo ličnost, da ih pripremimo da vode bolji život“, kaže Erzsébet Hatvani, jedna od direktorica “Rákospalotai Javítóintézeta”.

Drugi direktor centra, András Szim, kaže da većina djevojaka potiče iz razorenih i disfunkcionalnih porodica.

“Iskreno govoreći, one su odrasle u veoma lošim društvenim prilikama: većina ih ima porodice, ali su one siromašne, obično nisu u radnom odnosu. Njihovo društveno okruženje im ne pruža mnogo prilike za normalan svakodnevni život”, kaže on.

Alternativne kazne preblage?
U Mađarskoj se slučajevi mladih prestupnika obrađuju u specijalnim sudovima još od početka 20. stoljeća. Sudovi su bili uglavnom nezavisni, ako ne računamo reformu tokom komunizma, kada im je autonomija bila privremeno oduzeta.

Kao i u drugim evropskim zemljama, alternativne kaznene mjere umjesto zatvora za maloljetne prestupnike izazvale su mnoge kontroverze, naročito tvrdnje da su ove mjere isuviše blage. Ukupna stopa ponovljenih prestupa za maloljetnike u Mađarskoj bila je 26,5 posto 2009. godine i 25,2 posto 2010. godine, prema statističkim podacima iz ureda Nacionalnog vijeća pravde.

Spominjala se čak i mogućnost spuštanja granice krivične odgovornosti sa 14 godina, ali taj prijedlog nije se do današnjeg dana našao ni u jednom nacrtu zakona.

Eszter Sárik je istraživač-saradnik pri Nacionalnom institutu za kriminologiju u Budimpešti specijalizirana za maloljetničko prestupništvo. Ona ističe da međunarodni zakoni i preporuke naglašavaju važnost alternativnih kaznenih mjera nasuprot zatvorskih kazni za maloljetnike, uz uvažavanje društveno-ekonomskih prilika mladih.

“Po mom mišljenju, pravosudnom sistemu za maloljetnike ponekad je teško pomiriti ‘populističke stavove’ s ličnim i profesionalnim ubjeđenjem sudija i tužitelja. Što se tiče maloljetnih prestupnika... naš krivični zakonik kaže: ‘Najvažniji cilj svakog kažnjavanja ili mjere na koju je maloljetnik osuđen jeste da pozitivno utiče na izrastanje dotičnog maloljetnika u korisnog pripadnika društva”, primjećuje ona.

Sárik odbacuje populističke stavove prema kojima su alternativne kaznene mjere preblage za mlade kriminalce i naglašava da između 60 i 70 posto prestupa koje počine maloljetnici jesu relativno laki, nenasilni prestupi protiv nečije svojine. “Ove mjere i kazne razvijaju osjećaj odgovornosti kod maloljetnika i pružaju im šansu da se poprave”, kaže ona.

Specijalni sudovi za maloljetnike
Međutim, konzervativna vlada izabrana u aprilu 2010. godine uvela je promjene čiji je cilj bilo smanjenje broja slučajeva nagomilanih u prvostepenim sudovima za maloljetnike. Od septembra 2011. godine, svi su sudovi nadležni za maloljetničke slučajeve.

Ove reforme izazvale su oštre kritike profesionalaca koji vjeruju da se samo specijalne sudije i tužitelji za maloljetnike mogu nositi s mladima na odgovarajući način, pa i da im izreknu primjerene kazne, bilo da se radi o posredništvu, reformatorskim programima ili čak zatvorskim kaznama.

Dr. Andras Vaskuti, sudija iz Budimpešte i profesor na prijestolničkom univerzitetu, žestoko kritizira ove promjene. “U Mađarskoj ovih dana imamo refleksne reakcije umjesto ozbiljnog pristupa maloljetničkom prestupništvu. Došlo je do nekakvog napretka, ali lekcija nije naučena, najnovije izmjene su u direktnoj suprotnosti s onim što su sudije i nadzornici za uslovnu slobodu doživjeli u radu s maloljetnicima”, kaže Vaskuti. On kaže da omogućavanje da maloljetnicima sude oni koji nisu za to specijalizirani jeste “korak nazad” i u suprotnosti sa “evropskim načelima”.

"Reagiramo refleksno umjesto da se ozbiljno posvetimo maloljetničkom prestupništvu", kaže mađarski sudija Andras Vaskuti
(Foto: Ahmed Burić)

Glasnogovornik mađarskog ministarstva pravde kaže da su promjene uvedene da bi smanjile kašnjenja u prvostepenim sudovima koji ranije nisu bili u mogućnosti procesuirati maloljetničke slučajeve, ali insistira na tome da je “kriterij ostao isti” kada se radi o angažiranju sudija.

Naša djeca, naša budućnost
Za to vrijeme u Bosni, čini se da se tužitelji, sudije, policajci i socijalni radnici tek počinju hvatati ukoštac s problemom koji godinama muči većinu evropskih država – usaglašavanjem potreba i prava maloljetnih prestupnika s dobrobiti ostatka društva.

U junu ove godine, Ramiz Kadić, zamjenik gradonačelnika Sarajeva, izjavio je, u prostoriji punoj profesionalnih učesnika konferencije o maloljetničkim prestupima, da je došlo krajnje vrijeme da se prijeđe na djela.

“Kao društvo, ne možemo više nuditi izgovore tako što ćemo kriviti rat za sve što nismo uradili. Ta vremena su prošla i moramo se zalagati za reformu društva”, kaže on.

Kao i u svim državama, nesposobnost da se na pravi način suzbije kriminal kod mladih ne znači samo da su države iznevjerile svoju djecu, već i da su ugrozile svoju budućnost.