Priča o Sabornoj crkvi: Kako je nikla najveća pravoslavna bogomolja u Sarajevu

Saborna crkva u Sarajevu jedna je od najvećih pravoslavnih bogomolja na Balkanu i najveća u Sarajevu.

Njena izgradnja počela je 1863. godine i trajala je sve do 1872. godine. Izgrađena je na zahtjev Sarajlija, pravoslavaca, koji radove povjeriše neimaru Andriji Damjanovu. O njegovom životu ne zna se mnogo.

Kada je Andrija pregovarao sa Sarajevskom pravoslavnom crkvenom općinom o građenju nove crkve u Sarajevu, tražili su da im pokaže neki plan ili crtež. On im je rekao da plana nema, nego da pogledaju crkve u Nišu i Smederevu. Takvu će graditi u Sarajevu, ali će biti ljepša. Slično se desilo i u Mostaru. Predstavnike mostarske općine uputio je da vide sarajevsku crkvu. Međutim, pretpostavlja se da su prilikom gradnje tih crkava korišteni neki planovi, kako piše Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Trending

Uživo iz Basela s velikog finala Eurosonga: Norveška otvara takmičarski dio

"Za Andriju Damjanova se ne može reći da je samouk, još manje neuk. Naprotiv, sve što je sagradio otkriva dobrog poznavaoca konstrukcije i stilskih slojeva građenja. On je bio samo jedan od posljednjih poznatih graditelja našeg podneblja koji nije stupio u umjetničku akademiju ili politehniku da nauči zakone projektovanja i građenja, nego je prošao kroz dugotrajnu starinsku školu rasta od šegrtovanja do prakse kod iskusnih neimara porodične tajfe." (Jovanović, 1997.)

Sultan Abdul Aziz dao je dopuštenje za izgradnju crkve, a temelje su postavili 1863. godine. na obali Miljacke, što je tada bio sami centar grada.

Izgradnja Saborne crkve u Sarajevu iznosila je tadašnjih 36.000 dukata, a novac je sakupljen od dobrovoljnih priloga. Kako se navodi na stranici Mitropolije Dabrobosanske, osim domaćih donatora, donirali su i putnici i trgovci iz dijelova Balkana, ali i srpski knez Mihajlo Obrenović koji je dao 150 dukata. Tadašnja vlada poklonila je kamen kojim je zidana crkva, a vađen je u Kovačićima kod Sarajeva.

Kažu da je sultan podržao izgradnju crkve, da bi ublažio kritike koje mu je tadašnja Europa slala zbog vjerske netrepeljivosti.

Crkva je građena u neoklasicističkom stilu, u kojem se prepliću elementi Vizantije, baroka i klasicizma. Na vrhu se nalazi zvonik u baroknom stilu visok 45 metara, a unutrašnjost crkve bogata je ikonama i ornamentima na zidovima ukrašenima različtim motivima. Ikone su rađene u Sergejevskom manastiru koje su donacija iz Rusije. Ikone koje su dane za ikonostas, crkvene stvari i odeže, izrađene su u manastiru nedaleko od Petrovgrada, od strane ahrimandrita Iginatija.

Crkva je bila završena 1872. godine, a otvorena je na dan Svetog Ilije (Ilindan) 2. augusta iste godine. Unutrašnjost se sastoji od stolova za stare i nemoćne vjernike koji ne mogu stajati na liturgijama. Uz stub, nalazi se tron za mitropolita, a i manji stol za arhimandrita. Iznad ahrimandritskog stola postavljen je pozlaćeni amvon sa zlatnom knjigom, na kojoj đakon crkve čita Jevanđelja, a propovjednici izgovaraju besjede. Hristov grob je smješten na sjevernoj strani naosa crkve, odmah uz propovjedaonicu. Izgrađen je oko 1890. godine. Dar je udovice Teodora Petrovića iz Sarajeva.

18.04.25. 21:52

Oglasila se Benjamina Karić: Postavljeno šareno jaje u Novom Sarajevu povodom Uskrsa i Vaskrsa

Na praznik, Veliki petak, odvija se obred u kojem se iz oltara iznosi plaštanica na kojoj je izobraženo Kristovo polaganje u grob. Plaštanica se polaže na Hristov grob, a vjernici je cjelivaju. U dnu je natpis "U slavu Hristu spasitelju prilaže ovaj grob Konstantina udova Petrovića za vječnispomen svom suprugu Teodoru i sinu Konstantinu u Sarajevu na Veliki petak 1890. godine".

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, Saborna crkva pretrpjela je oštećenja. Najviše su stradali vitraži koji su rađeni u Somboru u doba uređenja crkve. U periodu od 1998. do 1999. godine u istom ateljeu je urađena rekonstrukcija uništenih, odnosno oštećenih vitražnih predstava i oni su ponovo stavljeni na prozore crkve.

U crkvi se nalaze i ikone, a jedna je posebno značajna - ona zadužbne Makse Despića "Hristovo Raspeće". Istu je radio Paja Jovanović, prije '20-ih godina prošlog vijeka, uljem na platnu. U uglu piše "Zadužbina porodice Makse Hadži-Despića, 1921. godine".

Danas, više od 150 godina od svoje izgradnje, Saborna crkva u Sarajevu ostaje ne samo arhitektonski i kulturni dragulj, već i živo mjesto vjere, okupljanja i tradicije. Na Vaskrs, kada se proslavlja pobjeda života nad smrću, ona svjedoči o postojanosti zajednice koja je gradila, čuvala i obnovila ovu svetinju kroz najteža vremena.