Priča o Princu s Neretve: Upoznajte Lorensa Listu, najboljeg skakača sa Starog

Radiosarajevo.ba
Priča o Princu s Neretve: Upoznajte Lorensa Listu, najboljeg skakača sa Starog
/ Lorens Listo, Foto: Haris Begić
Kad se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz koga je tek izletjela strijela pa tako stao. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide.

I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smjela djeca šehera stoje spremna na rubu mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći alaturka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah sretno izlaze na obalu uspinjući se uz stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka.

Zapisao je ovo prije 372 godine čuveni putopisac Evlija Čelebija, posmatrajući u Mostaru skakače sa Starog mosta.

Jučer su sa Starog mosta, 450. put, održani skokovi. Deseti put pobijedio je Princ s Neretve, Lorens Listo koji je prvu titulu uzeo još prije 13 godina. Samo se on i uspio približiti rekordu mostarskih lasti, Emiru Baliću i Jadranku Acku Finku, koji su tri godine uzastopno osvajali prvo mjesto. Balić je i jučer bio u žiriju. Finka, kažu divnu dušu, nevjerovatnog skakača koji je disao za Most (čak ga je i prao...), 30. jula 1993. ubili su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) kada su napadali Stari most.

No, vratimo se priči o Princu Listi, rođenom 23. decembra 1979. u Mostaru.

“Kao mali sam se kupao na Neretvi i gledao starije skakače kako skaču. S nekih pet-šest godina sam počeo skakati s nekih malih visina, dva-tri metra, i ta visina se s godinama i povećavala”, govorio je o svojim počecima Listo.

Kada su ga pitali za uzor, nije odgovorio ni Balić ni Acko, već je naveo ime Jaska Sabljića iz njegove mostarske Donje Mahale: „Ja sam njega gledao i zbog njega sam i počeo skakati.“

"Nije me niko učio. U Mostaru niko nikoga ne uči, svak' ima svoje uzore, stariju raju, koju gleda. Meni je najljepšu lastu imao čovjek koji, nažalost, nikada nije skočio sa Starog mosta. Bio je to Jasko Sabljić iz Donje Mahale. U Mostaru svak' ima svoj stil, neko skače tako što se baci u zrak - i ja skačem tako; neko se na vodu baci... Sudije ocjenjuju ko je najhrabriji, ko se najviše baci u zrak... Ocjenjuju sam izlazak, ne smijete pokazivati strah. Ima i onih koji se čuvaju za ogradu do samog skoka"

Prije 16 godina, prijavio se Listo na mostarske skokove: “Prijavio sam se na skokove, a da prije toga nisam skakao. Znao sam ako se prijavim da mi nema vraćanja. Prozvali su me i ja sam skočio.“ Listo je mislio da će udar biti malo blaži, ali drugi je skok bio još strašniji. Osvojio je tada četvrto mjesto.

Ipak, s godinama se i psiha i tijelo naviknu, pa dođu kao rutina. Ako niste znali, skakači sa Starog skaču sa visine od 23 do 27 metara, zavisno od vodostaja uvijek hladne Neretve. Brzina koju skakač postiže pri skoku, pod uglom od 45 stepeni, je od 100 do 110 kilometara na sat, a skok na glavu, slavna „lasta“, je najopasniji.

Listine ocjene skokova su gotovo uvijek maksimalne - deset ili 9,5 koliko je bilo nakon njegovog prvog skoka.

"Ja skokovima pristupan vrlo ozbiljno jer znam kako je to težak sport, koliko je snažan udar o Neretvu. Tokom cijele godine idem u teretanu, trčim svakodnevno desetak kilometara, imam dva treninga dnevno, kada dođe lijepo vrijeme idem odmah da skačem. Ja dođem pripremljen na most i kada stanem na njega znam da mi se ništa loše ne može desiti", pojasnio je on.

Svaki dan je u teretani, sat i pol, a također svakodnevno trči pola sata do 45 minuta. Ne puši, a popije „malo, u rijetkim prilikama, kad su svadbe“. Dijetu (samo bijelo meso, riba, povrće, bez mrve hljeba i slatkiša) drži od januara do skokova. Istu večer, kad s porodicom i rajom proslavlja pobjedu, toliko su mu „oči gladne“ da ne zna šta bi prije naručio!

Oženjen je i ima kćerku Lanu. Na pitanje kako bi reagirao da mu ona kaže da želi skočiti sa Starog, odgovorio je: "To joj je striktno zabranjeno."

O 'skakačima s one strane'

Kada su ga jednom pitali, zašto nema „skakača s one strane“, legendarni Princ s Neretve ovako je odgovorio:

"Mislite na Hrvate. Tamo nema skakača jer nemaju odakle skakati. Imali su bazen sa kojeg je 60 posto skakača prije rata krenulo. Oni su, nažalost, nažalost, srušili tu skakaonicu da niko ne skače. A što se tiče „ove“ i „one“ strane, pa jedni od mojih najboljih prijatelja su Hrvati, da se razumijemo odmah! Oni dođu na skokove, da gledaju. Ali, ne smiju skočiti. Zajedno idemo u teretanu, ti su momci šampioni u boksu, u kickboksu u bodybuildingu. Poput, recimo, Damira Belje, koji dođe sa mnom, pomakne se metar od ograde i kaže: 'Prije ću ući sa svakim u ring, nego skočiti s Starog mosta.' A politika, politika je... da ne kažem šta."

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije