! / "Pravda" u BiH: Policajci osuđeni zbog dilanja, sudija zaboravio napisati presudu

24. 11. 2019. u 08:03:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 442

Iako je još prije više od dva mjeseca u Okružnom sudu u Banjoj Luci objavljena presuda bivšim banjolučkim inspektorima osuđenima za organizovani kriminal i trgovinu drogom, sudija je još uvijek nije napisao i dostavio strankama u postupku.

Presudom koja je u banjolučkom Okružnom sudu objavljena 6. septembra ove godine Srđan Radulović i Ognjen Stijak osuđeni su na ukupno 14 godina i tri mjeseca robije.

"Po zakonu je rok za pismeni otpravak presude 30 dana, ali već je prošlo više od dva i po mjeseca pa se otvara prostor za različite teorije u ovom slučaju koji je već jednom doživio svoju krah, jer je Ustavni sud BiH ranije ukinuo pravosnažnu presudu Vrhovnog suda RS. Suđenje optuženima je bilo ponovljeno, a oni su se branili sa slobode", objasnio je izvor Srpskainfo iz pravosuđa RS.

U skladu sa članom 303. Zakona o krivičnom postupku RS navedeno je sljedeće: “Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana nakon objavljivanja, a u složenim stvarima, izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima sudija, odnosno predsjednik vijeća je dužan da obavijesti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se presuda što prije izradi.”

Odgovor zašto presuda u predmetu “Srđan Radulović i drugi” ni dva i po mjeseca nakon javne objave nije napisana nije stigao iz Okružnog suda u Banjoj Luci. Podsjetimo, 6. septembra ove godine nakon ponovljenog postupka, koji je obilovao uvredama na račun suda i sudija, Radulović je osuđen na 9 godina, a Stijak na 5 godina i 3 mjeseca zatvora. Optuženi se nisu pojavili u sudu prilikom izricanja presude.

Raduloviću je, za razliku od ranije presude, koja je ukinuta, “skinuto” godinu dana zatvora, a Stijaku dva mjeseca. Ovo smanjenje kazni bilo je obrazloženo izmjenama do kojih je u međuvremenu došlo u Krivičnom zakonu RS-a.

Radulović je i u ponovljenom postupku označen kao organizator zločinačke grupe, koja je od početka 2011. do oktobra 2013. na području Banjaluke prodala veće količine heroina i marihuane. Stijak je bio član ove zločinačke organizacije, a njoj su pripadali još pokajnik Slavko Đurić i Goran Bošnjak.

Prema presudi, Radulović i Stijak su za potrebe zločinačke organizacije koristili infrastrukturu MUP-a RS, što je uzeto kao posebno otežavajuća okolnost.

"One koji nisu željeli da pristupe njihovoj zločinačkoj organizaciji, Radulović i Stijak su maltretirali, te prijetili pokretanjem krivičnih postupaka", navodilo se između ostalog u presudi.

Sudsko vijeće je tako i nakon ponovljenog postupka utvrdilo da ima dovoljno dokaza o krivici Radulovića i Stijaka.

"Nakon detaljne analize svih izvedenih dokaza utvrđene su kazne optuženima. Ovim kaznama koje su ublažene zbog novonastalih izmjena u Krivičnom zakonu RS postići će se svrha kažnjavanja, kao i prevencija da drugi policijski službenici ne čine krivična djela", navodilo se u

U presudi se navodilo i da su Radulović kao organizator i Stijak kao član zločinačke organizacije za potrebe prodaje droge na području Banjaluke koristili usluge maloljetnika koji su drogu, između ostalih lokacija, prodavali i u blizini Osnovne škole “Branko Ćopić”.

Osim jedinstvene kazne od ukupno 14 godina i tri mjeseca zatvora, Raduloviću i Stijaku je izrečena i mjera zabrane obavljanja delatnosti u trajanju od pet godina nakon što odsluže kaznu.

Podsjetimo, Ustavni sud BiH je u martu prošle godine ukinuo pravosnažnu presudu Raduloviću i Stijaku jer suđenje nije bilo pošteno, a presuda je, kako je ocijenjeno, bila zasnovana na nezakonitim dokazima.

U odluci Ustavnog suda BiH navodilo se da je presuda Vrhovnog suda RS bila zasnovana na nezakonitim dokazima, odnosno saslušanjima svjedoka pokajnika Slavka Đurića, bivšeg službenika MUP RS, i Gorana Bošnjaka, osuđivanog narkodilera.

Za Đurića je, između ostalog, navedeno da ga je prije svjedočenja MUP RS trebao osloboditi čuvanja službene tajne, pa da tek nakon toga on svjedoči u sudu. Ostalo je nejasno kako je uopšte moglo doći do ovakvog propusta, te da li je neko sankcionisan u međuvremenu zbog toga. Za svjedoka Bošnjaka Ustavni sud je obrazložio kako ni banjalučki Okružni sud, a kasnije ni Vrhovni sud RS, nisu previše obraćali pažnju na njegova upozorenja da je iskaz, na osnovu kojeg je kasnije zasnovana kompletna presuda, dao u strahu za vlastiti život.

Ustavni sud BiH je u odluci istakao da je Okružni sud Banja Luka, ako već tako nije postupilo tužilaštvo, sam trebao izvesti dokaz koji bi potvrdio ili demantovao navode Bošnjaka da mu je iskaz u istrazi uzet pod pritiskom.

Dio banjalučkih inspektora kojima se sudilo sa Srđanom Radulovićem i Ognjenom Stijakom u međuvremenu je vraćen na posao u MUP Republike Srpske. Ovi inspektori takođe su tukli i iživljavali se nad onima koji nisu bili dio zločinačke mreže i koji nisu prihvatili da budu dileri za inspektore iz Odjeljenja za narkotike, tadašnjeg CJB Banjaluka.

Zahvaljujući nakaradnom zakonu, čak ni osuđujuće presude nisu bile dovoljne da se ti inspektori udalje sa posla, jer su bili osuđeni na kazne ispod šest mjeseci zatvora, ali za krivična djela koja nisu u skladu sa policijskom službom.

NEMA KOMENTARA