Poruka uoči Općih izbora u BiH: "Za pobjedu zla dovoljno je da dobri ljudi ništa ne čine"

Uoči Općih izbora u Bosni i Hercegovini, koji se održavaju u nedjelju, 4. oktobra, Forum za budućnost danas je objavio poruku o važnosti slobodnog i odgovornog glasanja. U fokusu su pritisci kojima su birači izloženi, tajnost glasanja i odgovornost građana za odluke koje će oblikovati njihovu budućnost.

Njihovu poruku objavljujemo u cijelosti:

"Tvoj glas je samo Tvoj, Tvoj glas je odraz Tvoje osobe, Tvoje suštine, Tvoje odgovornosti za društvo u kojem živiš. Ti glasaš, to je Tvoja sloboda da se oslobodiš ropskog mentaliteta. Hoćeš li birati korupciju, etnonacionalizam, kleronacionalizam, moralni relativizam, ekonomsku i ekološku propast, beznađe, očaj, besperspektivnost, zastoj u EU integracijama, bijeg mladih i sposobnih? Uvijek postoji alternativa!

Trending

CIK otkrio za koliko minuta mogu biti poznati rezultati: "Spremni smo, molimo birače za strpljenje"

Pravo glasa jedno je od rijetkih mjesta na kojem smo svi potpuno jednaki. Na glasačkom listiću nema razlike između direktora i radnika, između bogatog i siromašnog, između onoga ko ima moć i onoga ko je nema. Svaki glas vrijedi isto. Upravo zato je važno da taj glas bude Tvoj, a ne nečiji tuđi.

Trenutak koji pripada Vama i Vašoj savjesti

Ipak, mnogi ljudi na izbore idu pod pritiskom. Neko se boji da će izgubiti posao ako ne glasa "kako treba". Nekome poslodavac, šef ili stranački čovjek jasno daje do znanja od koga zavisi njegova plata ili zaposlenje djeteta. Drugi osjećaju da bi izdali svoj narod ili svoju zajednicu ako glasaju za nekoga ko nije "njihov". Takav pritisak često dolazi tiho, kroz sugestije, prijetnje ili stari strah koji se prenosi godinama.

Ali treba se zapitati: kome taj pritisak zapravo koristi? Kada glasamo iz straha ili isključivo po nacionalnoj pripadnosti, ne biramo ljude koji će rješavati naše stvarne probleme. Ne biramo bolje bolnice, pristojne plate, čistiji zrak, bolje škole za našu djecu, niti prilike da mladi ostanu u svojoj zemlji. Biramo one koji su naučili da vlast mogu zadržati strahom, a ne rezultatima. A vlast koja zna da će je ljudi birati bez obzira na to šta radi nema nikakav razlog da radi dobro.

Posljedice takvog glasanja ne osjete oni koji vrše pritisak, nego mi. Odluke koje izabrani donose idu u korist uskog kruga ljudi, dok obični građani ostaju s istim problemima, ili većim. Tako se demokratija polako prazni iznutra: izbori se i dalje održavaju, ali prestaju biti izbor. Ostaje samo forma, bez suštine. A kada građani izgube stvarnu mogućnost da biraju i smjenjuju vlast, korak po korak gube i slobodu.

Važno je znati da je glasanje tajno. Niko ne može vidjeti šta si zaokružio ili zaokružila iza paravana. Taj trenutak pripada samo Tebi i Tvojoj savjesti. Svaki pokušaj da se neko prisili ili ucijeni da glasa na određeni način nije samo nemoralan, nego je i protivzakonit.

Glasati slobodno ne znači okrenuti leđa svojoj porodici, zajednici ili narodu. Naprotiv, to znači biti dovoljno hrabar da tražiš više za sve njih. Najbolji način da zaštitiš svoje ljude jeste da biraš one koji će poštovati njihova prava, njihov rad i njihovu budućnost, a ne one koji ih koriste kao glasove koje uzimaju zdravo za gotovo.

Ne zaboravi ni ono najvažnije: glasaš i za one koji još ne mogu glasati. Tvoje dijete nema glasački listić, ali će s onim što danas odlučimo živjeti mnogo duže nego mi. Mi biramo na četiri godine, a ona s tim izborom žive cijeli život — u školi u koju će ići, u ambulanti u koju ćeš ih voditi, u zraku koji će udisati svake zime, u tome hoće li sa dvadeset godina pakovati kofere ili praviti planove ovdje.

Naslijeđe koje ostavljamo

Najveće nasljeđe koje im možemo ostaviti nije kuća, zemlja ni ušteđevina. To je država koja funkcioniše — u kojoj se do posla dolazi znanjem, a ne vezom, u kojoj bolnica radi kada zatreba, u kojoj ne moraš šutjeti da bi sačuvao radno mjesto. Ako im to ne ostavimo, sve ostalo što im ostavimo oni će prodati i otići.

A možda najteže nasljeđe jeste naučena bespomoćnost — poruka da se ništa ne može promijeniti, da su svi isti i da je najpametnije šutjeti i snaći se. Djeca to ne uče iz knjiga, nego gledajući nas. Ako vide da smo glasali iz straha, naučit će da je strah normalan. Ako vide da smo glasali slobodno, naučit će da sloboda ima smisla. Jednog dana će nas pitati šta smo tada uradili. Dobro je imati odgovor.

Zato, kada dođe dan izbora, razmisli svojom glavom. Pitaj se ko nudi rješenja, a ko samo strah. Pitaj se kakvu zemlju želiš ostaviti svojoj djeci — jer ti glasaš i u njihovo ime. I onda glasaj po svojoj savjesti, jer demokratija živi samo dok ljudi imaju hrabrosti da je koriste.

(Autor: Asim Tarabar, asim.tarabar@yale.edu)