Pavlovac kod Prače potpuno zaboravljen: Preko nekropole stećaka prevozili drva
Na strmom brežuljku na lijevoj obali rijeke Prače, zarastao šumom i niskim rastinjem, smješten je srednjovjekovni grad Novi ili Pavlovac.
Nešto više od pola sata od naselja Prača u Podrinju potrebno je da bi se došlo do ostataka nekadašnje tvrđave, zaboravljenog svjedoka jednog davnog vremena. Nalazi se na mjestu ukrštanja važnih saobraćajnica Višegrad-Vrhbosna i Goražde-Glasinac-Olovo.
Spominje se prvi put u dubrovačkim izvorima 1423. godine. Sagradio ga je
Pavle Radenović, svakako prije 1415. godine.
Osmanlije su ga zauzeli 1463, a nije poznato da li su u njemu držali posadu. U turskom izvoru iz 1528. godine spominje se da nahija Prača pripada
Boraču, što navodi na zaključak da je Pavlovac, kao utvrđeni centar nahije egzistirao i pod turskom upravom. Kao napušten spominje se 1550. godine u putopisu mletačkog poslanika Katarina Zene.
Pavlovac, Prača
Grad predstavlja fortifikacioni objekat koji tipološki veoma podsjeća na artiljerijsku tvrđavu nastalu u vrijeme ojačale artiljerije. Ne smije se isključiti ni mogućnost da je grad temeljito renoviran u vrijeme nadiranja Turaka.
Nepravilan poligon bio je opasan, oko 1 m debelim, bedemom, izvedenim od pritesanog kamena. Grad je bio prostran. Jedna mu je strana oko 75 m, druga oko 65 m. Na sjevernoj strani je bilo predvorje oko 40 m dugo, 10-
15 m niže od gradskog platoa. Na najvišem mjestu podignuta je četvrtasta kula strana 9 x 10 m. Danas joj se vide ostaci, kao i ostaci bedema visokih mjestimično 4-10 m.
Na istočnoj i sjeveroistočnoj strani grad je bio zaštićen dubokim i širokim jarkom udaljenim oko deset koraka od bedema.
Utvrđeni grad Pavlovac je jedan od bosanskih gradova kod kojeg je koncept utvrde nastao kao direktna posljedica reljefa terena. Najsnažnija je utvrđena sjeveroistočna strana na kojoj se nalaze tri okrugle kule raznih veličina, a na istoku ugaona polukula. Na sjeveroistočnoj strani je izduženo predvorje koje povezuje dvije kule i ugaonu polukulu. Bedemske okrugle
kule imale su prečnike, 7 m, 5 m i 4 m. Unutar velikog obora na najvišoj tački dizala se moćna branič-kula.
Sadašnje stanje ruševina ne dozvoljava ni približnu restituciju grada iz
vremena njegovog nastanka i srednjovjekovnog izgleda. Po situacionom planu zaključujemo da srednjovjekovni Pavlovac nije imao više faza izgradnje.
Prostrani obor je zasigurno sadržavao i drvene zgrade za stanovanje i gospodarske zgrade.
Arheološka istraživanja bi bila vrlo korisna za utvrđivanje eventualnih posebnih karakteristika gradova Podrinja.
Grad je imao i podgrađe Podnovi (sotto Novi in Praza). U blizini se nalazi nekropola stećaka i staro muslimansko groblje iz doba turskih osvajanja
ovih krajeva.
Danas ga s vremena na vrijeme posjete entuzijazisti, članovi različitih udruženja, koji organiziraju pohode do Pavlovca, a zatim izlete negdje u prelijepoj prirodi koja ga okružuje.
Do Pavlovca i nekropole stećaka vodi makadamski put. Članovi Udruženja Avantur ranije su navodili kako je i nekropola stećaka u poprilično lošem stanju, te kako je presječena sa dva puta za izvlačenje drva. Jedan dio puta je išao direktno preko stećaka. Većina stećaka je pomjerena i oštećena dugogodišnjom nebrigom. Tada je na inicijativu općine Pale u FBiH – Prača i J.P. ”Bosansko-podrinjeske šume” uređen dio puta kako bi se zaštitio preostali broj stećaka i spriječilo njihovo daljnje uništavanje.
Nekropola stećaka kod Prače
"Što se tiče grada i pristupa gradu još uvijek je 'nepristupačno' u kontekstu prohodnosti staza i uređenja pristupa - tj. posjete bez vodiča. Nismo ove godine vodili nikog do grada. Radimo i dalje na projektu 'Visit Prača', a što se tiče terenskog posla isključivo radimo svojim snagama bez neke konkretne podrske 'ostalih'", rekao je za Radiosarajevo.ba predsjednik Udruženja Avantur Muamer Drugovac koji radi na promociji ovog dijela BiH projektom Visit Prača.
"Sve ide generalno dosta sporo, nedostatak finansijskih sredstava je ipak presudna stavka za motivaciju šire mase i za brži razvoj ovog našeg projekta od kojeg ne odustajemo. Nas par volontera teško da stižemo u slobodnom vremenu doći iz Sarajeva i raditi na terenu, ipak sve i košta, tako da ipak ne odustajemo i za nas je svaka sitnica velika mada vrlo često u javnosti se ne vide ti pomaci ", rekao je Drugovac.
Dijelovi teksta iz knjige Husrefa Redžića, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2018), objavljeni su uz isključivu dozvolu izdavača te nije dozvoljeno njihovo kopiranje i objava na drugim medijima. Više informacija o knjizi potražite FB stranici Sarajevo Publishinga ili putem maila redakcija@sarajevopublishing.ba.
Knjiga se može nabaviti u knjižarama Sarajevo Publishing.
Jedna od narodnih predaja kazuje kako je u utvrdi stolovala i Prokleta Jerina, žena despota Đurđa Brankovića. U narodu omražena despotica jednim okom je gledala na Paljansku Miljacku, a drugim na riječicu Praču, tako da joj ništa nije moglo promaći. Kako ove dvije rijeke teku u suprotnim pravcima, Jerina je dala sagraditi grad na stijeni gdje „soko gnijezdo savija“. Odozgo su stizale sve zapovjedi proklete carice, pa i naredba da se vunom pregradi rijeka Prača kako bi uživala u vožnji lađom.
Druga predaja kazuje da se i na ovim prostorima Prokleta kupala u mlijeku. Iz okolnih sela kozije mlijeko je doticalo kroz „mljekovod“ spravljen od drvenih čunkova. Kako nije bilo pitke vode u kuli ona se dopremala uz pomoć drvenog čekrka izravno iz Miljacke. Kako ni voda ni mlijeko nisu mogli ugasiti strast razvratne i neobuzdane carice u utvrdu su dovođeni mladi muškarci koje je samo nakon jedne provedene noći u njenoj postelji bacala sa stijene u kanjon rijeke Prače.
Zanimljiva legenda vezuje se i za osvajanje Pavlovca od strane Osmanlija. Turski askeri su dugo opsjedali grad, braniocima uskratiše dopremanje vode i hrane, ali kako glad i žeđ nisu primorali branioce na predaju, poslužiše se lukavstvom. Pronađoše poktazivača, nekog Golu iz obližnjeg sela.
Obećaše mu golemo blago samo da otkrije tajanstveni put kojim se dopremala voda i hrana. Potkazivač je odveo osvajače u kanjon Prače i pokazao čekrk kojim se noću crpila voda iz ove riječice, a potom ih je odveo do „čunkovoda“ i otvora kroz koje se dopremala hrana. Tako grad pade u ruke osvajača, a narod prokle izdajicu “da u goloj bijedi samre“.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
