Stari Bilaj bijelio se u pitoresknim predjelima Petrovačkog polja

U pitoresknim vrletima Petrovačkog polja, na pustopoljini planine Osječenice, bijele se ostaci dvorca koji je nekada pripadao Starom gradu Bilaju.

Bilaj ili bjelaska tvrđava, samo joj ime sugerira, isticala se bjelinom iznad dijela Bjelajskog polja. Mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini u svom imenu sadržavali su  tu odrednicu, kao Biograd (Akhisar), Biograci i mnogi drugi.

Godine 2007. Komisija za očuvanje proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, potvrdili su za Radiosarajevo.ba iz ove institucije. 

Nacionalni spomenik čini utvrđenje iz kasnog srednjeg vijeka i osmanskog perioda, te Velika i Mala gradina iz prahistorijskog doba.

Prvi spomen vezan je za 1461. godinu. Godine 1528. pod Bilajem je razoružan dio vojske koji se razišao po Krajini nakon pada Jajca. Turci su u Bilajsko polje upali 29.6.1573. godine da bi vodili operacije prema Bihaću, te je vjerovatno tada pao i Bilaj, jer je 1677. godine u njemu bilo 370 turskih plaćenika.  Gradom je upravljao dizdar.

Grad se spominje 1699, a 1833. godine u njemu su četiri topa. Napušten je 1838. godine.

Utvrđeni grad Bilaj izgrađen je u dvije faze, srednjovjekovnoj i osmanskoj.

Na južnoj strani je nastao manji srednjovjekovni grad sa svim obilježjima srednjovjekovnih gradova Cazinske krajine. Turci su na sjevernoj strani srednjovjekovnog grada dogradili vrlo prostran obor u kojem su postojale brojne kamene i drvene zgrade za posadu i ekonomiju.

Grad,  srednjovjekovni i osmanski, postavljen je na zaravni brežuljka u kraškom polju, brijegu koji blago pada prema sjeveru i zapadu, a strmije prema jugu i istoku. Taj smještaj je tako izabran da se izvanredno nadzire prilaz sa svih strana. 

Srednjovjekovni Bilaj je u tlocrtu nepravilan četverougao sa okruglom branič-kulom u sjeverozapadnom uglu. Kula je zasvođena i građena od tesane sedre, visine oko 16 m. Njen vanjski promjer je iznosio 11,5 m, debljine 2,3 m. Utvrda je opasana zidovima raznih visina. Najviši je oko 18 m. Ulaz u utvrdu je na sjeveroistočnoj strani, zasvođen segmentnim lukom.

Dužina srednjovjekovnog obora je oko 34 m, a srednja širina oko 17 m.

Osmanski obor ima dužinu 90 m i srednju širinu oko 40 m. Južnu i istočnu stranu malog srednjovjekovnog obora ispunjavala je duga savijena palača koja je istovremeno sa svojim prozorima – puškarnicama bila glavna odbrana sa juga i istoka. Istočni zid obora ujedno je vanjski zid dvorca – palače.

U oboru je bila mala džamija koju je zabilježio Ćurčić 1902. godine. Danas je na njenom mjestu udubina ispunjena gomilom kamenja. 

Uz zapadni zid obora prislonjena je manja zgrada koja je mogla služiti za stanovanje posluge, ali nije isključeno da je bila i kapela. Uz kulu, čije su dvije trećine opsega bile isturene prema strani najvjerovatnijeg napada, nalazila se lijepo zidana okrugla cisterna, u koju se skupljala kišnica sa krovova.

Standard stanovanja u utvrđenom gradu Bilaju je odgovarao višem nivou udobnosti, koji je dostignut u feudalnim dvorovima zrele gotike. Ovdje su izdiferencirane funkcije stanovanja i odbrane feudalaca i njegove porodice. 

Glavni gospodarski objekti su se nalazili u utvrđenju u kojem je uz branič-kulu i najznačajnija bila zgrada palače – dvorca.

Bilaj je jedan od najkarakterističnijih srednjovjekovnih utvrđenih gradova, koji je dobro očuvao sva obilježja ovih fortifikacija XIV-XV vijeka, a na kojem nisu vršena arheološka istraživanja.

Rezultati ovih istraživanja omogućili bi pisanje vrlo značajne monografije.

Uvidom na tvrđavi, neposredno prije proglašenja nacionalnim spomenikom u februaru 2007. ustanovljeno je da je srednjovjekovni grad još uvijek dosta dobro sačuvan, dok su od osmanskog obora ostali samo dijelovi zapadnog zida. U bedemima srednjovjekovnog grada uočene su rupe iz kojih je vađen kamen.

Danas su vidljivi bogati ostaci grada uz rub Bilajskog polja uz cestu Bosanski Petrovac – Kulen-Vakuf.

Ipak, i ovaj nacionalni spomenik izložen je propadanju usljed zapuštenosti, neodržavanja i nepostojanja odgovarajućeg plana upravljanja, naveli su iz Komisije.

Dijelovi teksta iz knjige Husrefa Redžića, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2018), objavljeni su uz isključivu dozvolu izdavača te nije dozvoljeno njihovo kopiranje i objava na drugim medijima. Više informacija o knjizi potražite FB stranici Sarajevo Publishinga ili putem maila redakcija@sarajevopublishing.ba. 

Knjiga se može nabaviti u knjižarama Sarajevo Publishing.