Tvrđavu u Teočaku sagradili po naredbi proklete kraljice Jerine

Na obroncima planine Majevica, u sjeveroistočnom dijelu Bosne, smještena je srednjevjekovna tvrđava Teočak u naselju koje je kroz historiju igralo važnu ulogu, a čiji su ostaci sačuvani i dan-danas. 

Predaja govori da su dvije tvrđave građene od istoga kamena, a da je gradnju naredila prokleta kraljica Jerina. Također, narodne priče, koje se prenose sa koljena na koljenu, kažu, da su na gradnji ovih gradova bile angažovane hiljade ljudi. Da bi tvrđave bile iste, kamen je iz Starog Teočaka dopreman u Zvornik, koji je udaljen petnaestak kilometara zračne linije, dodavanjem kamenih blokova od ruke do ruke. Kada bi kraljica Jerina odgladnila, iz Zvornika bi joj stigle još uvijek vruće lepine, dodavane od ruke do ruke radnika.

Uz tvrđavu se nalazi Fethija džamija ili Božija kuća, sagrađena 1548. godine. Vjeruje se da je Sultan Mehmed II Fatih lično naložio gradnju džamije odmah ispod tvrđave u Starom Teočaku. Time je ozvaničeno preuzimanje ove strateški važne tačke od Ugara, koji su vladali Teočakom sve do pred kraj petnaestog stoljeća. 

Iako nema pisanih tragova, mnogi povjesničari bilježe predaju da su u Teočaku postojale mađarska i rimokatolička crkva, te samostan. Na nekropolama stećaka Mramor i Harci, danas se mogu naći još uvijek dobro očuvani primjerci urešenih stećaka.

Ispred džamije se nalaze i kamene kugle, čije se porijeklo i starost ne znaju.

Prvi put se spominje 1432, a prema istraživanjima Đoke Mazalića 1427. godine, odnosno, kada ga je ugarski kralj Sigismund dao despotu Đurđu Brankoviću. Branković je u njemu boravio u augustu 1452. godine. Poslije njegove smrti, Teočak vjerovatno prelazi u ruke kralja Tomaša 1456. godine.

Turci su ga prvi put zauzeli 1461, ali je 1464. godine u rukama ugarskog kralja Matijaša Korvina, a od 1472. do 1477. godine sjedište Nikole Iločkog. Turci su ga definitivno zauzeli prije 1520. godine. Do iza 1804. godine u njemu su držali posadu sa dizdarom. Austrijanci ga osvajaju 1688-1689. i 1717. godine. Oko 1785. godine imao je nekoliko malih topova. Napušten je između 1804. i 1833. godine.

Nalazio se na osamljenom brežuljku iznad doline Tavne, lijeve pritoke Drine, sjeverno od Zvornika na udaljenosti od 25 km zračne linije. Danas se vide samo ostaci ruševina po kojima nije moguće egzaktno zaključivati o prvobitnom izgledu. Imao je i podgrađe u kojem je boravio despot Đurađ Branković, (sotto Teozack).

Utvrđenje je imalo oblik nepravilnog trougla sa stranicama oko 25 x 25 x 30 m. Podatak koji daje Hamdija Kreševljaković da je utvrda imala na uglovima tri kule ne potvrđuje nalaz na terenu, iako je to moguće. Danas se sa sigurnošću može utvrditi postojanje kule na južnom uglu. Na ostala dva ugla ostaci su mogli biti od kula, ali i od bedema. Trougaoni oblik grada nastao je kao posljedica konfiguracije tlocrtnog oblika zaravni brežuljka.

Zapadno od glavne utvrde nalaze se ostaci dijela utvrđenja, koji po veličini odgovaraju samostalnoj kuli koja je sa te strane štitila glavnu utvrdu. 

Ostaci grada ispod glavne utvrde na jugoistočnoj strani najvjerovatnije su pripadali odbrambenom zidu u kojem se nalazila kapija spoljnjega tijela utvrđenog srednjovjekovnog grada. Položaj kapije glavne utvrde nije moguće tačno utvrditi.

Najvjerovatnije se ona nalazila na istočnoj strani trougla. Ovo zaključujemo po karakteristikama terena. Naime, s ove strane je prilaz pristupačniji. Tipološki Teočak je bio trougaona utvrda, najvjerovatnije sa tri kule na uglovima, smješten na zaravni brežuljka tako da maksimalno koristi sve prednosti konfiguracije lokaliteta.

Uz glavnu utvrdu bili su izgrađeni odbrambeni bedemi i jedna samostalna kula, čime je stvoren mali utvrđeni sistem, što je bio dosta čest slučaj kod bosanskih gradova. Osim ostataka utvrđenog grada danas postoji i selo istog naziva ispod
starog grada. Poznata su tri lokaliteta sa stećcima u blizini grada.